Bolest bubrega

Bubrezi, dva organa veličine šake, nalaze se sa svake strane kralježnice točno iznad struka i imaju važnu ulogu u održanju života. Oni pročišćuju krv odstranjujući otpadne tvari i izlučuju suvišnu tekućinu, održavaju zdravu ravnotežu različitih kemijskih tvari u organizmu i pomažu u reguliranju krvnoga tlaka.
Kada bubrezi obole ili dođe do oštećenja, mogu odjednom ili postupno izgubiti sposobnost obavljanja ovih vitalnih funkcija. Otpadne tvari i višak tekućine tada se nakupljaju u tijelu, izazivajući različite simptome, posebno naticanje ruku i nogu, zadihanost i čestu potrebu za mokrenjem. Ako se ne liječe, oboljeli bubrezi mogu prestati funkcionirati. Prestanak funkcioniranja bubrega vrlo je ozbiljna i moguće smrtonosna pojava.

Simptomi

  • česta žeđ i potreba za mokrenjem
  • prolazak vrlo malih količina mokraće
  • oticanje, posebno ruku i stopala, natečenost oko očiju
  • neugodan okus u ustima i zadah nalik na mokraću
  • stalna slabost i zadihanost
  • gubitak teka
  • postupno povišenje krvnog tlaka
  • bljedilo kože
  • izrazito suha koža koja stalno svrbi
  • u djece - povećana slabost i pospanost; smanjen tek; i povremeno usporen rast

Obratite se liječniku

  • ako imate neki od gore navedenih simptoma, lako svaki od njih može upućivati na neki drugi poremećaj, svaki predstavlja znak upozorenja za bolest bubrega, koja je bolest opasna po život. Posavjetujte se sa svojim liječnikom bez odlaganja.

Uzroci

Bolest bubrega može biti akutna (kada se gubitak funkcije javlja odjednom) ili kronična (kada dolazi do postupnog pogoršanja, katkad tijekom više godina). Kronični oblik može biti posebno podmukao: simptomi se ne moraju pokazati sve dok se ne razvije znatno, često neizlječivo, oštećenje.
Uzroke kronične bolesti bubrega često je teško odrediti. Većina ih je rezultat drugih bolesti ili tegoba, kao što su dijabetes, visok krvni tlak ili ateroskleroza - odnosno, svih onih bolesti koje usporavaju dotok krvi u bubrege. Lupus i druge bolesti imunološkog sustava koje utječu na krvne žile mogu također potaknuti bolest bubrega izazivajući upalu bubrega.
Neke kronične bubrežne bolesti, najčešće policistična bolest bubrega (kod koje se stvaraju ciste na bubrezima) nasljedne su. Druge su urođene - posljedica određenog začepljenja mokraćnog puta ili mane s kojom je osoba rođena, a koja predodređuje osobu za bubrežne upale i bolesti.
Kronična bolest bubrega može biti posljedica dugotrajne izloženosti otrovnim kemikalijama ili lijekovima, uključujući određene nezakonite droge kao što je heroin. Istraživači također sumnjaju da velika količina vitamina D i bjelančevina, posebno u ishrani starijih ili vrlo bolesnih osoba, može oštetiti bubrege. Ipak, kod mnogih kroničnih slučajeva, točni uzroci ostaju nepoznati.
Akutna bolest bubrega može se pojaviti u nekoliko dana prateći pojavu bilo koje zdravstvene tegobe koja odjednom i dramatično smanjuje protok krvi kroz bubrege. Primjeri su srčani udar, traumatska povreda kao kod prometne nezgode, ozbiljna upala ili toksična reakcija na lijek/drogu.
Udisanje ili gutanje određenih otrovnih tvari - kao što su metilni alkohol, alkohol; ugljični tetraklorid ili antifriz; otrovne gljive - također mogu izazvati iznenadan prestanak funkcioniranja bubrega. Ma- ratonci i drugi atletičari na duge staze koji ne piju dovoljno tekućine tijekom sportskih natjecanja mogu doživjeti akutni poremećaj bubrega zbog iznenadnog gubitka mišićnog tkiva, koje oslobađa kemijsku tvar koja se naziva mioglobin, a koja može oštetiti bubrege

Liječenje

Bolest bubrega je po život opasno oboljenje koje zahtijeva medicinsko liječenje. Alternativne načine liječenja može se koristiti kao dopunu tom liječenju, ali prije nego što ih isprobate, trebali biste o njima razgovarati sa svojim liječnikom.
Pomoću lijekova, posebno onih koji kontroliraju šećernu bolest i visok krvni tlak može se katkad usporiti napredovanje kronične bolesti bubrega. Neki liječnici su utvrdili da određene restriktivne dijete mogu biti korisne, posebno ako se stanje utvrdi dovoljno rano. Ukoliko ove mjere ne pomognu i bolest bubrega se pogorša do stupnja na kojem ne mogu dalje uopće funkcionirati, postoje samo dva načina liječenja: dijaliza, kod koje umjetna pomagala čiste krv od otpadnih tvari i presađivanje bubrega.

Kinesko ljekovito bilje

Praktičari tradicionalne kineske medicine služe se različitim biljem u liječenju bubrežnih poremećaja. Ipak, budući da mnoge biljke mogu biti štetne za bubrege, uvijek se treba savjetovati sa svojim liječ­nikom prije primjene nekog savjeta travara ili uzi­manja bilo kakvog ljekovitog bilja.

Homeopatija

Homeopatski lijekovi općenito su neškodljivi kod liječenja kroničnih bubrežnih bolesti. Ipak, lijek mora propisati liječnik koji je dovoljno stručan i u području konvencionalne i alternativne medicine, a lijek ne smije biti zamjena za konvencionalnu medicinu.

Prehrana

Posebna restriktivna dijeta može smanjiti optere­ćenje oboljelih bubrega, održati ravnotežu tjelesnih tekućina i kemijskih tvari te otkloniti nakupljanje otpadnih tvari u tijelu, lako takve dijete trebaju biti specifično oblikovane s obzirom na individualne po­trebe svakog bolesnika, sve one u pravilu sadržavaju sljedeće opće zabrane:

bjelančevine: ne više od 1 grama po kilogramu tjelesne težine na dan
kalij: ne više od 2 grama na dan
fosfor: ne više od 1 grama na dan (obično se postiže pridržavanjem zabrane o bjelanče­vinama).
natrij: u uznapredovalim slučajevima bolesti bubrega ne više od 2 grama na dan.
Dodatna količina kalcija (često se preporuča 1500 mg na dan da bi se zaustavilo slabljenje kostiju koje često prati bolest bubrega).

Kemijske stvari štetne za bubrege

Nekoliko kemijskih tvari koje se često nalaze u pro­izvodima u domaćinstvu povezane su s akutnom i kroničnom bolesti bubrega. Pažljivim čitanjem eti­keta na proizvodima i s nekoliko jednostavnih mjera opreza, možete ograničiti svoju izloženost štetnim otrovnim tvarima.

Kadmij. Ovaj rijedak metal koji se pojavljuje u prirodi koristi se u proizvodnji pesticida, automobil­skih guma, plastike, boja i ostalih proizvoda. Zbog industrijske uporabe, danas se često nalazi u vodi i hrani. Neke mjere opreza:

Ograničite uzimanje hrane s velikom količinom kadmija, najviše jetara i bubrega, lista, dagnji, školjki, oštriga i povrća koje se uzgaja u blizini kanalizacije i uz uporabu umjetnih gnojiva.
Pobrinite se da boje i lakovi te keramičke glazure koje upotrebljavate u umjetnosti i obrtu ne sadrže kadmij.
Ne služite se glinenim posuđem koje može sadržavati pigmente na osnovi kadmija.
Izbjegavajte duhanski dim.
Ugljik tetraklorid (metan tetraklorid, tetraklo- rometan; perklormetan) - bistra, bezbojna tekućina s mirisom poput etera - bio je nekada među uobi­čajenim otapalima u domaćinstvu, sve dok se nisu postavila pitanja o njegovoj otrovnosti. Da biste ga izbjegli:

Uklonite sve proizvode za čišćenje u starim limenkama ili bocama do sljedeće akcije priku­pljanja opasnih otpada u vašem dijelu grada.
Upotrebljavajte ugljični filtar na slavinama kako biste odstranili tu kemijsku tvar iz vode koju pijete i upotrebljavate za kuhanje.
Kloroform (triklorometan; metilni klorid, metenil triklorid; metil triklorid; formil triklorid). Ova kemikalija slatka mirisa i okusa nalazi se u pitkoj vodi kao nusproizvod kloriranja i u zraku kao posljedica automobilskog i industrijskog onečišćenja. Kloroform se još uvijek rabi kao sastojak nekih sirupa protiv kašlja, pasta za zube, uljaza masažu, ljepila, pesticida i drugih potrošačkih proizvoda. Da biste ga izbjegli:

Dobro provjetrite kabinu za tuširanje. Kloroform isparava iz klorirane vruće vode i razina mu može naglo porasti u zatvorenoj kabini za tuširanje.
Da biste smanjili svoju izloženost kloroformu tijekom tuširanja, postavite filtar od aktivnog ugljena na cijev s hladnom vodom koja vodi do bojlera.
Čitajte pažljivo etikete na proizvodima i budite iznimno oprezni kada upotrebljavate bilo koji proizvod koji sadrži kloroform.
Etilenglikol (1,2-dihidroksietan; 1,2-etanediol; etilni alkohol; etilni dihidrat). Ova bistra kemikalija slatkasta okusa nalazi se prvenstveno u antifrizu za automobile i tekućini za kočnice te u kozmetici, posebno kremama. Da biste ga izbjegli:

Pažljivo čitajte etikete na kozmetičkim proizvodima; izbjegavajte one proizvode koji sadrže ovu kemikaliju.
Ne dopustite djeci, koju katkad privuče slatkasti okus proizvoda koji sadrži etilenglikol, da se igraju u garažama ili na drugim mjestima gdje se čuvaju automobili i sredstva za njihovo održa­vanje. Odmah očistite svu tekućinu koja isteče iz vašeg automobila.
Oksalna kiselina (dihidrat oksalne kiseline; etanska dioična kiselina). Oksalna kiselina, koja se rabi i u obliku praha i tekućine, nalazi se u jakim proizvodima za čišćenje u domaćinstvu. Nekoliko kozmetičkih sredstava za izbjeljivanje pjega i izbjelji- vanje kože sadrže ovu kemikaliju. Također se može naći i u lišću nekih biljaka. Da biste ga izbjegli:

Čitajte pažljivo etikete svih jakih sredstava za čišćenje domaćinstva i laštila; izbjegavajte one koje sadrže oksalnu kiselinu.
Ne upotrebljavajte sredstva za izbjeljivanje kože koja sadrže ovu kemikaliju.
Nikada nemojte jesti lišće rabarbare, koje sadrži visoke koncentracije oksalne kiseline.
Tetrakloretilen (PCE; ugljični diklorid; perkloroeti- len; PERC; 1,1,2,2-tetrakloroetilen). Ova bezbojna, teška tekućina najraširenija je kemikalija za kemijsko čišćenje u SAD-u. Neke mjere opreza:

Držite prozore automobila otvorene kada vozite odjeću iz kemijske čistionice.
Prozračujte odjeću koja je bila na kemijskom čišćenju vani barem šest sati prije nego što je unesete unutra.
Izbjegavajte sredstva za uklanjanje mrlja, čišće­nje prekrivača i tapeciranog namještaja i sredstva za skidanje boje koja sadrže tetrakloretilen.
Konvencionalna medicina
Ako vam je dijagnosticiran jedan od više ozbiljnih oblika bolesti bubrega, liječnik vam može propisati nekoliko lijekova. Budući da je visok krvni tlak i uzrok i simptom ovoga stanja, vjerojatno ćete dobiti recept za inhibitore enzima pretvorbe angiotenzina (ACE inhibitori) koji će usporiti stupanj oštećenja bubrega ili diuretik, koji će sniziti krvni tlak. Da biste održali ravnotežu kemijskih tvari u organizmu, koja može biti opasno poremećena zatajenjem bubrega, možete također dobiti lijekove kao što su natrij polistiren sulfonat, koji smanjuje količinu kalija, i kalcijev citrat, koji zaustavlja apsorpciju fosfora u trbuhu.

Ako analizom krvi utvrdi daje broj vaših crvenih krvnih zrnaca nizak, liječnik može propisati lijek sa sastojkom željeza da bi se ponovno izgradile tjelesne zalihe eritroproteina, prirodne tvari koja izgrađuje krv. Liječnik vam također može preporučiti da uzimate kalcij da biste zaštitili kosti od slabljenja, što je čest popratni učinak kronične bolesti bubrega. Budući da se mnogi lijekovi izlučuju kroz bubrege, trebat ćete se također savjetovati sa svojim liječnikom prije nego što počnete uzimati bilo kakve lijekove koje možete nabaviti bez recepta. Možda će vam reći da izbjegavate ibuprofen i paracetamol, za koje se smatra da možda pridonose bolesti bubrega.
 
lako ovaj pristup ostaje sporan u konvencionalnim medicinskim krugovima, sve veći broj liječnika potiče promjene u prehrani pri liječenju kronične bolesti bubrega. Neka istraživanja su pokazala da strogo pridržavanje načina prehrane koji izričito zabranjuje bjelančevine može usporiti ili čak spriječiti daljnje propadanje bubrega. Ovo je osobito točno u osoba kod kojih je bolest bubrega posljedica dijabetesa. Istraživanja su pokazala da dijabetičari koji se drže dijete koja sprječava prevelike promjene u razini glukoze u krvi, mogu usporiti napredovanje bolesti bubrega.

Liječenje dijalizom služi se umjetnim pomagalima koja preuzimaju funkciju bubrega, a potrebna je kod uznapredovalih slučajeva bolesti bubrega. Danas se rabe dvije vrste dijalize. Hemodijaliza uključuje mehanički filtar koji pročišćava krv. Kirurg ugrađuje priključak, malu cjevčicu koja povezuje arteriju i venu u bolesnikovoj ruci ili nozi. Nekoliko puta tijekom tjedna, po tri ili četiri sata, druga cjevčica se povezuje s priključkom i bolesnikova krv se ispumpava iz tijela u hemodijalizer i zatim se pumpa natrag.

Druga metoda, zvana peritonealna dijaliza, služi se unutrašnjim slojem trbuha, ili peritonealnom opnom - koja ima mnoge filtrirajuće karakteristike bubrega - da bi se pospješilo pročišćavanje krvi. Plastična cijev kiruški se ugrađuje u bolesnikov trbuh. Zatim se tijekom svakog liječenja tekućina zvana dijalizit ubrizgava kroz cijev u trbuh. Otpadne tvari koje se prenose krvlju koja kruži sitnim krvnim žilama peritonealne opne filtriraju se u dijalizit, koji se ispušta nakon nekoliko sati. Ovaj postupak ponavlja se tri do pet puta na dan. Dok je tekućina u trbuhu, bolesnik može obavljati normalne dnevne aktivnosti.

Oba tipa dijalize nose sa sobom moguće kom¬plikacije i opasnosti, najviše od upala. Opterećenje koje predstavlja stalna obaveza ponavljanja postupka također se odražava na bolesnikovo stanje. Zbog tih razloga oboljeli od uznapredovale bolesti bubrega često se odlučuju za presađivanje bubrega. Novi lijekovi protiv odbacivanja i za poboljšanje skrbi nakon presađivanja znatno su povećali stopu uspješnosti takve operacije. Današnja stopa preživljavanja od tri godine za bolesnike koji dobiju bubreg davatelja koji je živući rođak iznosi oko 75 posto; za one kod kojih presađeni bubreg potiče od mrtvog davatelja koji im nije rođak, ta stopa iznosi 60 posto.

Nije svaki bubrežni bolesnik kandidat za presađivanje; kod bolesnika moraju biti ispunjeni određeni preduvjeti ili neki drugi medicinski čimbenik mora odrediti takvu operaciju.

Alternativni načini liječenja

Budući da je bolest bubrega ozbiljna bolest, možete iskušati alternativne načine liječenja tek nakon što ste prethodno razgovora I i o njima sa svojim liječnikom.

Dijagnostički postupci

Da bi postavio dijagnozu, liječnik vas mora podvrgnuti pretragama krvi i mokraće i - ukoliko to vaši bubrezi mogu podnijeti, posebnom rendgenu, poznatom kao intravenozna pijelografija (1VP). Ako dijagnoza ostane nejasna, liječnik može napraviti biopsiju iglom, koristeći se posebnim pomagalom u obliku igle kojim će odstraniti mali uzorak bubrežnog tkiva radi mikroskopskog ispitivanja.