Dijabetes

Dijabetes ili šećerna bolest, najčešći poremećaj endokrinog sustava, pogađa 1 osobu od 70. Bolest se javlja kao posljedica poremećaja razine inzulina u krvi, hormona gušterače koji pomaže tjelesnom sustavu da pretvara glukozu ili krvni šećer u energiju.

Dijabetes tip 1 - koji se naziva i inzulin-ovisnim dijabetesom, ili mladenačkim dijabetesom ili šećernom bolešću koja se javlja u mladenačkoj dobi - posljedica je nedostatka inzulina.

Dijabetes tip 2 - također poznat i kao inzulin- neovisan dijabetes ili dijabetes, koji se javlja u odrasloj dobi ili stabilna šećerna bolest - posljedica je nesposobnosti organizma da učinkovito preradi taj hormon. Oko 90 posto svih dijabetičara ima ovaj oblik te bolesti.

Bez obzira na to koju vrstu šećerne bolesti imate, morate djelovati u uskoj suradnji s liječnikom upravljajući svojom prehranom, lijekovima i aktivnostima iz dana u dan. Vaša sposobnost da kontrolirate skrb o sebi odlučuje o tome hoćete li moći kontrolirati bolest i izbjeći njezine moguće ozbiljne učinke.

Mnoge kratkoročne i dugoročne komplikacije dijabetesa mogu zahtijevati jednako puno skrbi kao i sama bolest. Najvažnije je upamtiti da morate paziti na razinu šećera u krvi svaki dan da biste spriječili napadaj hipoglikemije, kod kojega su dostupne razine šećera u krvi preniske da bi zadovoljile potrebe vašeg organizma za energijom. No hipoglikemiji se može lako doskočiti jednom kad prepoznate njezine simptome.
Hiperglikemija ili visok šećer u krvi može izazvati teški dijabetički poremećaj poznat kao ketoacidoza, kod koje krv postaje sve kiselija zbog nakupljanja otrovnih nusproizvoda, zvanih ketoni, koji se stvaraju dok organizam razgrađuje masti procesom za dobivanje energije. Ketoacidoza se javlja kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 ako ne primaju odgovarajuće dodatne količine inzulina a u organizmu im se razvila velika glad za izvorima energije. Ketoacidoza može se javiti kod dijabetičara ako razine glukoze i inzulina nisu u odgovarajućoj ravnoteži ili ako je organizam podvrgnut naglom tjelesnom opterećenju, možda uslijed nesreće ili bolesti. (Bilo kakva vrsta bolesti povećava potrebu organizma za inzulinom da bi se glukoza u krvi mogla preraditi u energiju potrebnu za suzbijanje bolesti ili infekcije.)

Ako ste dijabetičar, osobito pazite na znakove koji upozoravaju na ketoacidozu: mučninu, prekomjernu žeđ, često mokrenje, krajnju malaksalost, bolove u trbuhu i ubrzano duboko disanje. Nemogućnost trenutnog reagiranja injekcijama inzulina i intravenskim davanjem slanih otopina (da bi se nadoknadilo izgubljene tjelesne tekućine) može dovesti do kome ili smrti.
Dugoročne komplikacije dijabetesa mogu oštetiti oči, živčani sustav, bubrege te sustave srca i krvnih žila te krvotoka, a isto tako i oslabiti ukupnu otpornost organizma na infekcije. Posjekotine i ranice zacjeljuju sporije kod osoba sa šećernom bolesti, a dijabetičari su također skloni bolestima desni, infekcijama mokraćnog sustava i infekcijama usne šupljine čiji je uzročnik kandida, poput soora ili mliječca, izazvanih prekomjernim širenjem gljivica.

Komplikacije šećerne bolesti primarni su uzrok sljepoće u odraslih. U roku 10 godina nakon što im se bolest dijagnosticira, kod otprilike polovice svih dijabetičara razvije se očni poremećaj koji se zove dijabetička retinopatija, koja može oslabiti kapilare koje snabdijevaju mrežnicu krvlju te konačno djelovati na vid. Gotovo svi oni koji imaju bolest najmanje 30 godina doživljavaju određen stupanj dijabetičke retinopatije. Kod dijabetičara isto tako postoji veća vjerojatnost dobivanja mrena i glaukoma.
Osobe s dijabetesom imaju veće izglede da obole od srčanih bolesti i tegoba s krvotokom poput visokog krvnog tlaka, otvrdnuća arterija, srčanih i moždanih udara. Slab protok krvi također čini dijabetičare podložnijima ulkusima na koži, grčevima i gangrenoznim infekcijama (koje uništavaju tkivo). Oštećenja krvnih žila u bubrezima uslijed šećerne bolesti mogu dovesti do zatajenja bubrega.
Niz ljudi s dijabetesom ima poremećaj poznat kao dijabetička neuropatija, koja izaziva postupno propadanje živčanog sustava. Čini se da ovaj poremećaj započinje rano kod oba tipa šećerne bolesti i pogađa motoričke kao i osjetilne živce. Kao posljedica toga, dijabetičari često imaju niz različitih bolova. Kod nekih se pojave usporeni refleksi, gubitak osjeta, obamrlost i trnci u nogama, impotencija i tegobe s krvotokom.

Simptomi

  • prekomjerna žeđ i želja za jelom
  • pojačano mokrenje (katkad čak svaki sat)
  • gubitak težine
  • umor
  • mučnina, možda povraćanje
  • zamagljen vid
  • kod žena: česte infekcije rodnice i možda prestanak menstruacije
  • kod muškaraca: impotencija
  • kod muškaraca i žena: gljivične infekcije

Obratite se liječniku

  • ako osjećate mučninu, slabost i pretjeranu žeđ; jako često mokrite; imate bolove u trbuhu; i dišete dublje i brže nego što je normalno - možda uz dah slatkasta mirisa koji podsjeća na skidač laka za nokte. Možda vam je potrebna trenutna medicinska skrb zbog ketoacidoze.
  • ako se osjećate slabo ili se onesvijestite; imate ubrzane otkucaje srca, tresete se i prekomjerno znojite; i osjećate se razdražljivo, gladno ili iznenada pospano. Možda ulazite u hipoglikemiju i možda morate brzo pojesti ili popiti nešto da biste izbjegli ozbiljnije komplikacije

Uzroci

Kod dijabetesa tipa 1 gušterača izlučuje malo ili nimalo inzulina. Organizam, nesposoban da upotrijebi glukozu u krvi, pokušava proizvesti energiju razgrađivanjem masnoće i mišića. Dijabetes tipa 1 razvija se prilično brzo, obično pogađajući osobe mlađe od 30 godina. Novija istraživanja daju naslutiti da su mnogi oboljeli od dijabetesa tipa 1 možda bili genetski predodređeni na bolest koju je aktivirala virusna infekcija.
Dijabetes tipa 2 obično se razvija kod osoba starijih od 40 godina, i čini se da postoji snažna veza između gojaznosti i razvoja šećerne bolesti tipa 2. lako upravo ova skupina dijabetičara može imati dostatne ili čak suvišne količine inzulina u svom sustavu, njihov organizam nije u stanju učinkovito upotrijebiti taj hormon. Suvišni unos hrane povećava razinu glukoze u krvi, a gušterača ne može stvoriti dovoljno inzulina da bi se suvišni šećer pretvorio u energiju. Katkad se sličan oblik ove bolesti, nazvan gestacijski dijabetes, javlja kao privremen poremećaj kod žena koje su trudne.

Liječenje

Liječenje oba oblika šećerne bolesti zahtijeva podešavanje razine inzulina u organizmu i strogo upravljanje prehranom i tjelovježbom. Poklanjanjem dužne pozornosti sadržaju i vremenu vaših obroka, možete na najmanju mjeru svesti ili izbjeći »učinak klackalice« kod kojega se brzo mijenjaju razine šećera u krvi, što može zahtijevati brze promjene u doziranju inzulina.

Prevencija

Zbog očigledne veze između gojaznosti i dijabetesa tipa 2, možete bitno smanjiti izglede dobivanja bolesti tako da smršavite ako imate višak kilograma. Naročito ako vam se šećerna bolest ponavlja u obitelji.
Dobar program tjelovježbe i raznovrsna prehrana koja sadrži različite hranjive tvari mogu uvelike ograničiti djelovanje dijabetesa tipa 1 i tipa 2. Ako pušite, prestanite; pušenje može bitno povećati opasnost od srčane bolesti, osobito kod dijabetičara.

Dobro je znati
Prva pomoć za dijabetičare
Vi možete poduzeti određene mjere da biste pomogli nekome tko prolazi kroz dijabetičku krizu. Kao prvo, provjerite nosi li bolesnik znak upozorenja ili informacije o svom zdravlju. Ako osoba ima šećernu bolest, negdje bi to trebalo i pisati, a moguće i tip dijabetesa. Hiperglikemija (visok šećer u krvi) može se javiti i kod dijabetesa tipa I i tipa 2. Hipoglikemija (nizak šećer u krvi) također može pogoditi sve dijabetičare, a u nekim slučajevima i osobe koje nemaju šećernu bolest.

Simptomi hiperglikemije uključuju ubrzano, teško disanje; bolove u trbuhu; dah slatkasta mirisa; često mokrenje; povraćanje; pospanost; i moguće nesvjesticu. Sto biste trebali učiniti: ako je osoba pri svijesti i može gutati, dajte joj da popije nešto bez šećera (da biste spriječili dehidraciju), a zatim je odvedite u bolnicu.

Ako je bolesnik bez svijesti, odmah zovite hitnu pomoć (194).
Simptomi hipoglikemije uključuju blijedu, hladnu i ljepljivu kožu; prekomjernu glad; gubi-tak orijentacije; agresivno ponašanje i moguće nesvjesticu. Sto biste trebali učiniti: ako je bolesnik pri svijesti i može gutati, dajte mu da pojede ili popije nešto što sadrži šećer, poput voćnog soka, bombona, bezalkoholnog pića ili čak običnog šećera - a zatim ga odvedite u bolnicu. Ako je bolesnik bez svijesti, odmah nazovite hitnu pomoć (194).

Ako je bolesnik pri svijesti, a vi niste sigurni radi li se o hiperglikemiji ili hipoglikemiji, dajte mu da pojede ili popije nešto što sadrži šećer, poput voćnog soka, bombona, bezalkoholnog pića ili čak običnog šećera, a zatim ga odvedite u bolnicu. (Čak i ako dotična osoba ima hiper- glikemiju, dodatni šećer neće mu naškoditi.)
Ako je bolesnik bez svijesti, nazovite 194

Akupunktura

Stimulacijom određenih točaka možete ublažiti bolove povezane s dijabetičkom neuropatijom, ojačati imunološki sustav i na najmanju mjeru svesti komplikacije sustava krvotoka. Posavjetujte se s osposobljenim stručnjakom.

Kinesko ljekovito bilje

Kinesko ljekovito bilje, uključujući korijen ginsenga (Panaxginseng), često se upotrebljava za ublažavanje nekih simptoma šećerne bolesti; savjetujte se sa stručnjakom glede opsežnog plana liječenja.

Liječenje ljekovitim biljem

Provjerite kod stručnjaka da biste bili sigurni da trave odgovaraju vašoj bolesti. Upamtite: ako vam je potreban inzulin da biste kontrolirali dijabetes, ne postoji biljni nadomjestak za ovaj hormon.
Listovi borovnice (Vaccinium myrtillus) u uvarku (dekoktu) mogu sniziti razinu glukoze u krvi i pomoći održati krvožilni sustav. Ovaj lijek može isto tako pomoći pri sprečavanju krvarenja iz očnih žila ako dobijete dijabetičku retinopatiju. Kod dijabetičara u jednom ispitivanju koji su jeli krekere napravljene od čička (Arctium lappa) u obliku praha nakon škrobnog obroka javio se manji broj slučajeva hiperglikemije. Krema napravljena s paprikom (Capsicum frutescens) može ublažiti bolove povezane s perifernom neuropatijom, vrstom dijabetičke neu- ropatije.
U kliničkim i eksperimentalnim ispitivanjima pokazalo se da dodavanjem sjemenki grčke piskavice (Trigonella foenum-graecum) prehrani možete smanjiti glukozu u krvi i razinu inzulina dok smanjujete kolesterol u krvi. Češnjak (Allium sativum) može sniziti krvni tlak kao i razinu šećera i kolesterola u krvi.
Cinkovi (Cinkgo biloba) ekstrakti upotrebljavaju se za zaustavljanje pogoršanja vida kod pacijenata održavanjem dostatnog dotoka krvi u mrežnicu. Među druge navodne korisne učinke ginka ubrajaju se smanjenje opasnosti od srčanih bolesti, hipertenzije i povišenih razina kolesterola.
Luk (Allium cepa) može osloboditi inzulin da bi se pospješilo metaboliziranje glukoze u krvi, snižavajući tako razinu glukoze u krvi. Ustanovljeno je da ekstrakti iz sirovog i kuhanog luka imaju takvo djelovanje. Smatra se da je luk koristan za održavanje zdravlja srca i krvnih žila.

Psihomatsko liječenje

Bilo kakva tehnika koja će smanjiti razinu stresa,  poput biofeedbacka, meditacije, hipnoterapije ili
drugih tehnika opuštanja, može pospješiti smanjivanje potrebe za inzulinom.

Prehrana

Neki stručnjaci tvrde da je šećerna bolest poremećaj zapadnjačkog načina života, ističući činjenicu da kad osobe u drugim kulturama napuste izvornu hranu i usvoje prehranu rafiniranih i prerađenih jela, stopa dijabetesa počinje rasti. Dijeta bogata ugljikohidratima i biljnim vlaknima (high-carbohydrate high-plant- -fiber diet - HCF dijeta) predstavlja alternativu za konvencionalnu dijetalnu prehranu dijabetičara.
HCF dijeta traži da dijabetičari slijede ove dnevne upute pri planiranju svojih obroka: jedite 70 do 75 posto složenih ugljikohidrata, 15 do 20 posto bjelančevina i samo 5 do 10 posto masti. Kaže se da HCF dijeta povećava svojstvo inzulina da potiče glukozu u krvi kao izvor energije, da popravlja razinu kolesterola, smanjuje raširenost hiperglikemije i hipoglikemije i pomaže pri mršavljenju kod oboljelih od dijabetesa tipa 2. Izmijenjena verzija HCH dijete još više ograničava dopuštene vrste hrane, no povećava dopustivu količinu složenih ugljikohidrata. Jedno sveučilišno ispitivanje pokazalo je da dijeta bogata ugljikohidratima i vlaknima može smanjiti potražnju inzulina u oboljelih od dijabetesa tipa 1 čak 30 do 40 posto, a oboljelih od dijabetesa tipa 2 između 75 i 100 posto.

Dijabetičari bi morali izbjegavati šećer budući da on može smanjiti podnošenje glukoze u organizmu i pogoršati tegobe krvotoka. Nutricionisti također naglašavaju važnost određenih vrsta hrane, vitamina i minerala, uključujući sljedeće.
Dodatne količine kroma mogu biti vrlo korisne kod oboljelih od šećerne bolesti. Krom ne samo da smanjuje razinu glukoze u krvi i poboljšava podnošenje glukoze nego i smanjuje razinu inzulina i pomaže održavati niskom razinu kolesterola u krvi.
Pokazalo se da inozitol, vitamin skupine B, pruža određenu zaštitu dijabetičarima od periferne neuropatije ublažavanjem osjeta obamrlosti i trnaca u šakama i stopalima. No budući da bi inozitol mogao izmijeniti razinu šećera u krvi, svakako provjerite kod stručnjaka prije no što počnete uzimati dodatne količine vitamina. Biotin, koji se također zove vitamin H, može poboljšati metabolizam glukoze kod dijabetičara. Vitamin Be može umanjiti težinu dijabetičke neuropatije i smanjiti potrebe za inzulinom. Kod dijabetičara tipa 2 vitamin Bu može pomoći u liječenju dijabetičke neuropatije; injekcije se mogu pokazati korisnijima od oralnih doza vitamina.

Dijabetičari mogu trebati dodatne količine vitamina C da bi nadoknadili nisku razinu inzulina u krvi, koji u pravilu djeluje na stanice da bi apsorbirale vitamin. Prave količine vitamina C pomažu organizmu da održi dobru razinu kolesterola, suzbije infekciju jača¬njem imunološkog sustava i spriječi pojavu mrene, lako neki stručnjaci preporučaju nadopunjavanje prehrane s najviše 1 gramom vitamina C na dan, morali biste se posavjetovati sa stručnjakom kako biste bili sigurni da se radi o neškodljivoj količini za vas. Pomoću vitamina E može se ograničiti oštećenje krvožilnog sustava i poboljšati razina kolesterola u krvi.

Mangan pomaže organizmu metabolizirati glukozu; dijabetičari često imaju ozbiljan nedostatak mangana. Dodatne količine magnezija mogu pomoći pri kontroli dijabetičke retinopatije i smanjivanju mogućnosti oštećenja srca i krvnih žila.
Cink može pomoći povećati podnošenje glukoze, a kalij može poboljšati dijabetičarevu sposobnost da iskoristi inzulin. Dodatne količine bakra mogu pridonijeti zdravlju srca i krvnih žila.

Okra i grašak mogu pospješiti stabilizaciju razine šećera u krvi i osigurati opskrbu vlaknima u prehrani bogatoj složenim ugljikohidratima. Neka istraživanja daju naslutiti da cimet može smanjiti potrebe za inzulinom kod oboljelih od dijabetesa tipa 2; začinjanje hrane sa čak 1/4 žličice pri svakom obroku može pospješiti regulaciju razine šećera u krvi.

Konvencionalna medicina

Ako imate dijabetes tipa 1, bitno je da svakodnevno primate dodatni inzulin, najmanje dva puta, da potaknete u organizmu upotrebu glukoze iz krvi. Budući da je inzulin bjelančevina i da ga uništavaju probavni enzimi, ne može se uzimati oralno. Umjesto toga mora se ubrizgati izravno u organizam u određenim razmacima. Dok neki dijabetičari upotrebljavaju kompjutoriziranu spravicu kojom se određene doze inzulina daju u određeno vrijeme, većina liječnika preporuča izravne injekcije. Naučiti davati injekcije sebi ili svojem dojenčetu ili djetetu može za vas isprva biti dio kontrole dijabetesa tipa 1 od kojeg najviše zazirete, no taj postupak brzo prelazi u rutinu.

Većina inzulina koji se danas rabi prerađuje se i dobiva sintetički iako se određena količina još uvijek dobiva iz životinjskih hormona. Inzulin se pojavljuje u tri oblika: kratkodjelujućem (koji počne djelovati u roku 30 do 40 minuta i traje 6 sati); srednjedje- lujućem (koji počne djelovati za 2 do 4 sata i traje do 24 sata); i dugodjelujućem (koji počne djelovati za 6 do 8 sati i traje do 32 sata). Svaki plan ubrizgavanja prilagođava se pojedincu dijabetičaru i zbivanjima poput razdoblja stresa, adolescentskog rasta i predmenstruacijskog razdoblja u ženinom mjesečnom ciklusu.

Praćenjem vlastite razine glukoze u krvi možete ući u trag kolebajućim potrebama za inzulinom u vašem organizmu i pomoći liječniku da procijeni najprimjereniju dozu inzulina. Jedna od tehnika za samopraćenje uključuje upotrebu posebnog mjerača koji očitava razinu glukoze u uzorku vaše krvi koju se razmaže po traci prethodno kemijski obrađenog papira. Druga metoda za pokazivanje razine glukoze služi se papirnatim trakama koje mijenjaju boju kad na njih nanesete kapljicu krvi.

Kod nekih dijabetičara tipa 2 prehrana i tjelovježba dostatne su da bi se bolest držala pod nadzorom; ostalima je potrebno liječenje lijekovima, koje može uključivati inzulin ili oralni lijek za hipoglikemiju poput tolbutamida, acetoheksamida, glipizida, gliburida ili klorpropamida. Ako uzmete bilo koji od ovih lijekova za dijabetes tipa 2, pitajte liječnika za moguće međudjelovanje s drugim lijekovima koji se kupuju preko recepta, uključujući kloramfenikol, fenilbutazon, oksifenbutazon i klofibrat.

Održavanje raznovrsne prehrane od životne je važnosti kod dijabetsa tipa 1 i tipa 2, pa poradite s liječnikom na sastavljanju jelovnika. Bolujete li od dijabetesa tipa 1, a vrijeme davanja inzulina određeno je aktivnošću i prehranom, kad jedete i koliko jedete jednako je važno kao i što jedete. Liječnici obično preporučaju tri manja obroka i tri do četiri lagana međuobroka svaki dan da bi se održala prava ravnoteža između glukoze i inzulina u krvi. Ugljikohidrati - osobito neki škrobovi i drugi složeni ugljikohidrati, koji razmjerno sporo oslobađaju glukozu u krvotok - morali bi sačinjavati 50 do 60 posto vašeg ukupnog unosa kalorija; bjelančevine bi trebale činiti od 20 do 25 posto; masti od 20 do 30 posto.

Preporučeni razmjeri ugljikohidrata, bjelančevina i masti kod dijabetičara tipa 2 u biti su isti, iako se pacijenti prekomjerne tjelesne težine potiču da smanje unos masti i jedu više složenih ugljikohidrata i vlakana. Budući da oboljeli od dijabetesa tipa 2 obično ne moraju brinuti o rasporedu inzulinskih doza, ne moraju ni paziti toliko na točno vrijeme svojih obroka.

Još jedan ključni element u dnevnom programa dijabetičara je tjelovježba, koja može osobito pomoći dijabetičarima tipa 2 da izgube višak kilograma. Kod osoba s bilo kojim tipom bolesti tjelovježba isto tako može pomoći olakšati kardiovaskularne komplikacije bolesti, a može ublažiti stres. No oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju upamtiti da se tjelovježbom spušta razina glukoze u krvi. Da biste spriječili napadaj hipoglikemije, planirajte pojesti zalogaj ugljikohidrata približno pola sata prije no što počnete vježbati i pobrinite se da imate nešto za pojesti ili popiti ukoliko počnete osjećati simptome hipoglikemije. Ma o kojem se tipu bolesti radilo, provjerite kod liječnika prije no što započnete s programom tjelovježbe.

Također je dobra zamisao nositi narukvicu ili privjesak na kojemu se vidi da imate šećernu bolest; na taj način ćete učiniti druge svjesnima vaše bolesti u slučaju da imate težak napadaj hipoglikemije i niste u stanju postići da vas ljudi razumiju, ili ako ste doživjeli nesreću ili ste u nekoj drugoj situaciji i treba vam hitna medicinska njega. Identifikacija samih sebe kao dijabetičara važna je zato što se napadaji hipoglikemije mogu zamijeniti za pijanstvo, a oboljeli obično nisu u stanju skrbiti za sebe. Bez pravovremenog liječenja, hipoglikemija može dovesti do kome. A budući daje vaš organizam pod povećanim opterećenjem kad ste bolesni ili ozlijeđeni, razinu glukoze treba pratiti netko od zdravstvenih radnika koji vam pružaju hitnu skrb.

Alternativni načini liječenja

Budući da šećerna bolest koja se neispravno liječi može biti opasna po život, nikada ne biste smjeli pokušavati liječenje bolesti bez liječničke pomoći i uvijek biste morali temeljito raspraviti sve moguće načine liječenja. Neki alternativni lijekovi pružaju varijacije dijabetičarskih dijeta. Drugi pak naglašavaju važnost dodatnih vitamina i minerala, propisuju ljekovito bilje za reguliranje razine šećera u krvi ili liječe sekundarne učinke. Tehnike za smanjenje stresa mogu također pomoći pri snižavanju razine glukoze u krvi.

Dijagnostički postupci

Liječnik može posumnjati da imate šećernu bolest ako rutinski tjelesni pregled pokaže da se višak šećera u vašem organizmu ispire u mokraću. Prava dijagnoza započinje provjerom razine glukoze, što liječnik obavlja uzimajući uzorak krvi ujutro prije nego što ste bilo što pojeli; ako vaša gušterača stvara malo ili nimalo inzulina (tip 1) ili ako vam organizam ne stvara dovoljno inzulina za preradu šećera u krvi (tip 2), razina glukoze u vašem organizmu bit će povišena. Dodatne pretrage za ustanovljavanje dijabetesa uključuju test podnošenja glukoze, kojim se mjeri sposobnost organizma da glukozu pretvori u energiju. Nakon nekog vremena gladovanja, popijte vrlo slatko piće koje sadrži glukozu, a zatim dajte provjeriti razinu glukoze u krvi.

Način života

U laboratorijskim testovima, pokazalo se da tjelovježba povećava u tkivima razinu kroma, koji organizam upotrebljava za reguliranje razine glukoze i kolesterola u krvi. U oboljelih od dijabetesa tipa 1 ustanovljeno je također da tjelovježba povećava sposobnost organizma da se služi raspoloživim inzulinom tako da je potrebno manje injekcija inzulina. UPOZORENJE: Ako imate dijabetes tipa 1, imajte na umu da tjelovježba smanjuje glukozu u krvi; pojedite lagani obrok s ugljikohidratima prije tjelovježbe te ponovno jedite ili pijte ako osjetite simptome koji vas upozoravaju na napadaj hipoglikemije.

Dijabetičari tipa 2 koji moraju smršavjeti mogu imati koristi od umjerene tjelovježbe. No ako imate dijabetes tipa 2, morali biste izbjegavati dizanje utega ili druge oblike napora koji uključuju guranje ili povlačenje teških predmeta; ove aktivnosti povisuju krvni tlak i mogu pogoršati bilo kakve očne tegobe koje potječu od dijabetesa.
Ako ste dijabetičar, svakako se dobro brinite za zube i redovito ih čistite zubnim koncem; šećerna bolest može pogoršati bolest desni.