Važnost igre za razvoj djeteta

Dojenče se na početku igra samoinicijativno. Na poticaj roditelja i drugih osoba njegova igra postaje usmjerena, a u odnosima s drugim osobama ona postaje organiziranija. U igri kao i u drugim djelatnostima u kojima sudjeluju roditelji, razvijaju se odnosi majka - dojenče, otac - dojenče i majka - otac - dojenče, sa specifičnim značajkama.

Igra za malu bebu ima višestruku važnost. U prvom redu ona zabavlja i raduje dojenče. Dijete u igri uči. U igri roditelji upoznaju karakter i temperament dojenčeta, njegove sklonosti i interese, osobine i reakcije. Promatranjem i igrom s bebom roditelji stječu nove spoznaje i bolje razumiju njegove potrebe. Oni uče da osim tjelesnih potreba postoje i potrebe za igrom i zabavom. Tako je odnos roditelj - dojenče i dojenče - roditelj dvosmjeran u svojim utjecajima.

Igre i igračke trebaju uvijek biti primjerene djetetovoj dobi. Za dojenče je dosta lako izabrati igračke. Što je igračka jednostavnija, to je bolja. Dojenče ne shvaća složenu igračku i brzo je odbacuje. Najobičniji predmeti npr. lončić, žlica, kutija, ubrus ili loptica mogu biti najbolje igračke za dojenče.

Dojenče vježba svoja osjetila (sluha, vida, okusa, opipa i njuha) i zato su mu potrebni doživljaji raznih predmeta s različitim svojstvima, ponuđenim na konkretan i zoran način. Česta greška u igri s dojenčetom je veoma zaštitnički odnos roditelja prema dojenčetu. Ako se na primjer dojenče u igri samo zabavlja, ne treba mu pomoć sa strane i dobro ga je ostaviti, ali će mu nekada biti potrebna pomoć usmjeravanjem i suradnjom.

Individualna igra dojenčeta javlja se spontano. Prva njegova samostalna aktivnost je igra rukama - okretanje i promatranje ruku. Ruka je ujedno i njegova prva igračka. Roditelji će privlačiti njegovu pozornost glasom (pjevanje, brojalice, uspavanke), zvukovima (zvečka), predmetima (šarenim), govorom (čestim obraćanjem), nježnošću (ne samo dok plače) i držanjem u krilu ili naručju. Time će se stvarati osjećaj ugode i zadovoljstva u dojenčeta i poticaj na izražavanje emocija i aktivnosti.

Bebi treba oblačenjem omogućiti slobodu pokreta. Treba češće mijenjati ležeće položaje. Stavljajući šarene predmete ili igračke oko dojenčeta ili ispred njega, roditelji će poticati njegovo zanimanje za predmete i osobe koje ga okružuju i time poticati njegov intelektualni razvoj.  U toj dobi razvija se sposobnost voljnog hvatanja predmeta i držanja, pa će mu roditelji dati privlačne predmete nadohvat ruke. Roditelji će podizati dijete i omogućiti mu da se odupire o podlogu. To će biti kratka ritmička igra.

Po presvlačenju i previjanju  roditelji će pružiti dojenčetu priliku za igru nogama. Ne žureći, poticat će tu igru, i tako mu omogućiti upoznavanje svojeg tijela.

Foto: Vladimir Prusakov/Shutterstock