Poremećaj sluha

Velik broj ljudi ima poremećaj sluha čija je narav dovoljno ozbiljna da oteža njihovu sposobnost razgovora i komunikacije, a mnogo je i onih koji uopće ne čuju te ih smatramo potpuno gluhima. Vjerojatnost pojave poremećaja sluha raste u starijoj dobi. Više od jedne trećine stanovništva starijeg od 75 godina ima tegobe sa sluhom, što često dovodi do osjećaja frustriranosti i društvene izolacije.
Jedan oblik poremećaja sluha koji se javlja u starijoj životnoj dobi je prezbijakuzija. Najčešće se javlja između četrdesete i pedesete godine i postupno se pogoršava. Oboljeli od prezbiakuzije otežano razaznaju tonove visoke frekvencije te stoga teže razumiju govor žena i djece jer oni u pravilu govore višom frekvencijom nego muškarci. Prezbiakuzija češće i teže pogađa muškarce nego žene.
Poremećaji sluha rjeđe se javljaju u djece, ali ako se ne liječe, mogu ozbiljno ugroziti djetetovu sposobnost učenja i socijalizacije. Na svakih tisuću djece najmanje jedno ima poremećaj sluha koji ugrožava njegovu sposobnost učenja govora.
Liječnici dijele poremećaje sluha u dvije glavne skupine; konduktivni poremećaj sluha nastaje uslijed otežanog prijenosa zvučnih valova iz vanjskog u unutrašnje uho, a perceptivni poremećaj sluha je posljedica oštećenja unutrašnjeg uha ili živca koji prenosi zvučne impulse iz unutrašnjeg uha u mozak. Čak i ako zvukovi dopiru do unutrašnjeg uha, ostaju nezapaženi jer mozak nije dobio nikakvu obavijest o njihovu postojanju. U nekim slučajevima radi se o kombinaciji ova dva oblika gubitka sluha.

Simptomi

Mnogi ljudi ne primjećuju svoje tegobe sa sluhom dok ih prijatelj ili član obitelji ne upozori na taj problem. Simptomi tegoba sa sluhom su sljedeći:

  • ne čujete ili ne razlikujete neke ili sve zvukove na jedno ili oba uha
  • teškoće u razumijevanju razgovora kada se u pozadini čuju glasovi drugih ljudi
  • pojačavate ton TV ili radio prijamnika više no što je to drugim ljudima ugodno
  • Poremećaji sluha katkada su popraćeni bolovima u uhu, iscjetkom ili krvarenjem iz uha, vrtoglavicom, zvonjavom u uhu ili, u rijetkim slučajevima, slabošću ličnih mišića.

Obratite se liječniku

  • ako primijetite bilo kakve tegobe sa sluhom. Pravilna procjena poremećaja vrlo je važna jer pravovremenim liječenjem možete izbjeći trajna oštećenja sluha ili u potpunosti povratiti izgubljeni sluh.
  • ako dođe do iznenadnog i potpunog gubitka sluha u jednom ili oba uha. Ovi simptomi mogu ukazivati na snažnu reakciju na lijekove, tumor slušnog živca ili neurološki problem. Odmah potražite pomoć liječnika.
  • ako primijetite djelomičan gubitak sluha praćen iscjetkom iz uha. Moguća je infekcija uha ili prsnuće bubnjića.
  • ako je gubitak sluha praćen vrtoglavicom i mučninom. Ovi simptomi mogu biti znaci upale uha, Menierove bolesti ili nekog drugog poremećaja koji zahtijeva liječničku pomoć.

Uzroci

Djelomičan ili potpun gubitak sluha sam po sebi nije bolest, već simptom skrivenog poremećaja. Postoji mnoštvo poremećaja koji mogu dovesti do gubitka sluha. Najčešći uzroci konduktivnog gubitka sluha su stvaranje čepa ušne smole, infekcije uha te oštećenje ili pucanje bubnjića. Dobroćudne ciste, tumori i strana tijela zaglavljena u slušnom kanalu, primjerice kukac ili djelić dječje igračke, također mogu blokirati prijenos zvučnih valova u unutrašnje uho. Osim toga, postoje i neki nasljedni poremećaji koji mogu izazvati konduktivni poremećaj sluha. Najčešći uzrok svakako je otoskleroza, degenerativni poremećaj sitnih kostiju smještenih u unutrašnjem uhu. Otprilikem jedan posto stanovništva boluje od otoskleroze, koja u pravilu zahvaća oba uha.

Genetska svojstva smatraju se vrlo važnim, ako ne i glavnim uzročnikom perceptivnog poremećaja sluha, posebice u djece. Stručnjaci procjenjuju da otprilike polovica svih slučajeva potpunog gubitka sluha u djece ima izvorište u genetskom naslijeđu. Genetska sklonost također je važan čimbenik kod pojave prezbiakuzije. Ljudi koji obole od ovog poremećaja najprije primijete postupno odumiranje tisuća sićušnih stanica dlake koje obrubljuju pužnicu, spiralno oblikovanu šupljinu unutrašnjeg uha. Bez dlačica koje pospješuju pretvaranje zvučnih vibracija u živčane signale koji se prenose u mozak, razaznavanje nekih zvukova postaje otežano ili nemoguće.
Dugotrajna izloženost jakoj buci, posebice ako je ona visoke frekvencije, također može uništiti osjetljive dlačice pužnice te izazvati djelomičan ili potpun perceptivni gubitak sluha. Ljudi koje njihov posao izlaže jakoj i visokofrekventnoj buci, primjerice stolari, građevinski radnici te rock-glazbenici, češće obolijevaju, kao i ljudi čiji hobiji uključuju lov ili motorno sanjkanje na snijegu.

Neke infektivne bolesti poput herpesa zostera, meningitisa, sifilisa i citomegalovirusa, na određeni su način povezane s perceptivnim gubitkom sluha. Osim toga, ako žena oboli od rubeole tijekom trudnoće, njeno je dijete izloženo većem riziku od trajnog poremećaja sluha. Dijete koje tijekom porođaja ne dobije odgovarajuću količinu kisika, također može imati neki stupanj trajnog oštećenja auditornog sustava.
Ostali uzročnici perceptivnog poremećaja sluha uključuju Menierovu bolest, tumor mozga ili slušnog živca, dijabetes te krvožilne poremećaje koji izazivaju moždani udar, primjerice povišen krvni tlak i aterosklerozu. Visoke doze acetilsalicilne kiseline (npr. Aspirina), kinina, neke vrste antibiotika i diuretika, koji su se svojevremeno upotrebljavali za liječenje povišenog krvnog tlaka, također mogu izazvati trajno oštećenje unutrašnjeg uha. Ljudi koji boluju od multiple skleroze ili drugih oblika neuroloških oboljenja također su podložni perceptivnim poremećajima sluha. Osim toga, udarac ili duboka ozljeda uha također mogu rezultirati trajnim gubitkom sluha.

Liječenje

U najvećem broju slučajeva konduktivnog poremećaja sluha, sluh se može u potpunosti povratiti kad se ukloni skriveni uzrok poremećaja. Kod perceptivnog poremećaja sluha, međutim, oštećenje je u pravilu trajne naravi, lako se liječenjem katkad može zaustaviti ili usporiti gubitak sluha, nastala oštećenja vrlo rijetko dopuštaju obnovu prvobitne kvalitete sluha.

Prevencija

Nosite čepiće za uši kad god ste izloženi štetnoj, odnosno prevelikoj količini buke. Komadići vate nisu dovoljna zaštita jer ne sprečavaju prijenos zvuka. Osim toga, postoji opasnost njihova uglavljivanja duboko u zvukovodu.
Ne slušajte glasnu glazbu uz uporabu slušalica.
Ako vam glazba na koncertu izaziva bol u ušima, stavite čepiće za uši ili odmah napustite koncert. Pretjerano snažni zvukovi mogu izazvati trajno oštećenje sluha.
Objasnite svojoj djeci štetne posljedice previše glasnog slušanja glazbe.
Ako putujete podzemnom željeznicom, nosite čepiće za uši ili pokrijte uši rukama kad se vlakovi mimoilaze. Buka vlakova može oštetiti sluh.
Kako biste smanjili rizik od infektivnih upala uha, odvedite djecu pedijatru da bi se proveli svi potrebni oblici imunizacije.
Ako vam se često stvaraju čepići ušne smole, čistite ih redovito vodikovim peroksidom
Obratite se liječniku na prvi znak iznenadnog gubitka sluha.

Akupunktura

Akupunktura ne može povratiti izgubljeni sluh ako je taj gubitak posljedica trajnog oštećenja živca ili slušnog mehanizma u uhu. U nekim slučajevima, međutim, može omogućiti bolje razaznavanje onih zvukova koje pacijent još može čuti. Akupunktura se također rabi u liječenju infekcija uha koje dovode do privremenih tegoba sa sluhom. Obratite se stručnjaku za akupunkturu.

Liječenje ljekovitim biljem

Postoji nekoliko ljekovitih biljaka koje mogu pospješiti liječenje infekcija uha koje nekad izazivaju tegobe sa sluhom. Vjeruje se da je češnjak (Allium sativum) vrlo učinkovit zahvaljujući svom antibiotičkom djelovanju. Tri puta na dan ulijte 1 do 3 kapi ulja od češnjaka u uho. Ulje možete kupiti u prodavaonici zdrave hrane ili ga možete napraviti kod kuće: narežite nekoliko češnjeva češnjaka, stavite ih u 30 ml maslinovog ulja i ostavite najviše 7 dana; potom protisnite i stavite u hladnjak. Ulje zagrijte prije svake uporabe.
Travari također preporučuju uporabu đumbira (Zingiber officinale), još jednog prirodnog antibiotika, u obliku čaja ili tinkture. Đumbirov čaj pripremit ćete tako da 1 žlicu svježeg korijena stavite u šalicu uzavrele vode i potom ostavite da kuha 10 minuta. Pijte nekoliko puta na dan.
Protuupalna svojstva rudbekije (Echinacea spp.) ili hidrastisa (Hydrastis canadensis) mogu pospješiti liječenje infekcije uha. Možete ih uzeti u obliku tinkture (1 do 4 ml tri puta na dan) ili čaja. Ako želite pripremiti čaj, prelijte 1 do 2 žlice sušenog bilja jednom šalicom kipuće vode. Ostavite 10 do 15 minuta. Pijte tri puta na dan.
Ginko (Gingko biloba), koji dokazano pospješuje protok krvi, katkad se preporuča za poremećaje unutrašnjeg uha i djelomičnu gluhoću. Možete ga nabaviti u prodavaonici ljekovitog bilja u raznim oblicima; preporuča se doza od 40 mg sušene biljke ili 1 do 2 žlice tekućeg ekstrakta tri puta na dan.

Homeopatija

U slučaju akutnih ili kroničnih tegoba sa sluhom, homeopati vam mogu preporučiti čitav niz preparata. Savjetujte se s iskusnim stručnjakom o vrsti i količini lijekova koji se preporučuju.

Prehrana

U nekim slučajevima sluh se može popraviti smanjenom potrošnjom soli jer sol pospješuje zadržavanje tekućine u uhu, a poznato je da nakupljanje tekućine može oštetiti mehanizam slušnog sustava. Ako su infekcije uha česte, izbjegavajte mliječne proizvode jer oni navodno pospješuju stvaranje sluzi. Vjeruje se da uzimanje dodatne količine vitamina A (5000 do 10000 MJ na dan) može biti učinkovito u slučaju gubitka sluha, osobito ako je poremećaj praćen tinitusom, odnosno zvonjavom, šumovima i drugim zvukovima u ušima.

Konvencionalna medicina

Način liječenja poremećaja sluha ovisi o njegovu skrivenom uzroku. Ako je riječ o čepu ušne smole, liječnik će bez teškoća očistiti uho uz pomoć vatom obloženog štapića ili sukcijom. U slučaju infekcije uha, liječnik će vam propisati oralne antibiotike ili kapi za uši koje sadrže antibiotik ili hidrokortizon kako bi ublažio svrbež. Ako se tekućina nastala uslijed infekcije srednjeg uha ne ukloni prirodnim putem, liječnik će primijeniti miringotomiju, odnosno napraviti mali rez u bubnjiću kako bi se tekućina mogla ukloniti sukcijom.
Opetovane infekcije srednjeg uha, alergije i respiratorne infekcije te povećanje adenoidnih žlijezda, mogu izazvati začepljenje Eustahijeve cijevi, koja povezuju ždrijelo sa srednjim uhom. Tlak zraka u srednjem uhu pada i time uzrokuje nakupljanje tekućine u unutrašnjosti šupljine i uvlačenje bubnjića. Ovaj je poremećaj relativno česta pojava u male djece. Pedijatar može predložiti umetanje plastične cjevčice kroz bubnjić kako bi izjednačio tlak zraka u srednjem uhu. Takva se cjevčica nosi šest mjeseci ili dulje, ovisno o tome koliko je vremena potrebno za oporavak Eustahijeve cijevi.

Opetovane infekcije srednjeg uha mogu uzrokovati i druge poremećaje koji se liječe kirurškom obradom ili zamjenom oštećenih struktura u uhu. U rijetkim slučajevima kad se infekcija srednjeg uha proširi na područje izbočene kosti iza uha, što nazivamo mastoiditis, nužan je kirurški zahvat po imenu mastoidektomija. Njome se uklanja oštećeni dio kosti i tako omogućava oporavak sluha.
Ako je gubitak sluha posljedica pucanja bubnjića, liječnik će vjerojatno propisati uzimanje antibiotika kako bi spriječio izbijanje infekcije srednjeg uha. U nekim slučajevima stavlja se plastični pokrivač preko bubnjića kako bi on bio zaštićen za vrijeme zacjeljivanja. Ako pak bubnjić ne zacijeli u roku od tri mjeseca, liječnik može preporučiti manji kirurški zahvat pri kojem se sićušan djelić tkiva, najčešće djelić vene, presadi na bubnjić. Ovaj postupak vraća normalan sluh u vrlo velikom broju slučajeva.

Ako je gubitak sluha posljedica otoskleroze, liječnik će vjerojatno preporučiti stapedektomiju, odnosno zamjenu oštećenih kosti metalnim umet- cima. Istraživanja su pokazala da stapedektomija popravlja sluh u 90 posto slučajeva. No operacija nije potpuno bezopasna; u otprilike 2 do 5 posto slučajeva dolazi do potpunog gubitka sluha u oštećenom uhu.
Budući da je u pravilu povezan s oštećenjem živca ili unutrašnjeg uha, perceptivni poremećaj sluha ne može se uspješno liječiti ni antibioticima ni kirurškim zahvatom. Neki se perceptivni poremećaji sluha, međutim, mogu spriječiti pravovremenim i odgovarajućim liječenjem. Tako se iznenadan gubitak sluha uslijed pojave sićušnog krvnog ugruška u arteriji koja hrani uho može liječiti primjenom antikoagulansa. Vaš liječnik također može preporučiti uzimanje vazodilatatora - lijekova koji pospješuju širenje krvnih žila, što omogućuje prolaz ugruška. Ako se ovi lijekovi primijene u 24 sata nakon prvih znakova gubitka sluha te ako je gubitak sluha djelomičan, vjerojatnost povrata normalnog sluha je vrlo visoka.

U slučaju prezbiakuzije i drugih trajnih poremećaja sluha, jedini način liječenja jest uporaba slušnog uređaja, pomagala što sadrži sićušni mikrofon i pojačalo koji pojačavaju zvuk električnim putem. Slušni uređaj napaja se malom baterijom čiji vijek trajanja iznosi nekoliko mjeseci. Neki modeli uređaja nose se iza uha, iako su kompaktni modeli umetnuti u unutrašnjost vanjskog uha danas mnogo uobičajeniji.
Uporaba slušnog pomagala neće u potpunosti ukloniti vaše tegobe sa sluhom, ali će vam omogućiti da bolje čujete i prepoznajete zvukove. U svakom slučaju, obratite se ovlaštenom stručnjaku. Vaš liječnik vam zasigurno može preporučiti uglednog otologa ili prodavača slušnih pomagala koji će procijeniti kakav vam je aparat potreban te vam dopustiti da iskušate nekoliko različitih modela. Stručnjak će napraviti odljev vašeg zvukovoda kako bi se našao aparat koji vam najbolje odgovara. Računajte na to da je potrebno određeno razdoblje privikavanja na pomagalo, ali ako je njegovo nošenje neugodno ili vam ne pomaže da bolje čujete, svakako ga vratite natrag i tražite povrat novca ili zamjensko pomagalo. Svaki odgovoran prodavač slušnih pomagala dopustit će vam probni rok prije no što zaključite kupoprodaju. Postupak zvan usađivanje pužnice izazvao je   određena poboljšanja u malog broja potpuno gluhih ljudi. Vrlo tanke žice, odnosno elektrode, usađuju se u pužnicu, spiralno oblikovani dio unutrašnjeg uha. Jedan kraj svake elektrode spojen je sa slušnim živcem, a drugi s malim procesorom govora i mikrofonom koji se napajaju baterijom. Mikrofon i procesor pretvaraju zvukove u električne impulse koji putuju elektrodama i stimuliraju slušni živac, a oni potom šalje impulse u mozak, lako mnogo obećava, ovaj postupak zasada ima ograničen uspjeh. Većina ljudi koja se podvrgla zahvatu priznaju kako im ovaj mehanizam olakšava čitanje govora s usana, ali im ne omogućava razumijevanje govora bez čitanja s usana.

Alternativni načini liječenja

Kao i konvencionalno liječenje, alternativni načini liječenja prije svega nastoje ukloniti skrivene uzroke gubitka sluha.

Dijagnostički postupci

Kako biste ispitali je li skriveni uzrok vaših tegoba sa sluhom medicinski poremećaj koji se može liječiti, morat će vam se obaviti potpuni tjelesni pregled, uključujući pregled oba uha. Liječnik može obaviti neke jednostavne provjere sluha, a ako uzrok poremećaja i nadalje ostane nepoznat, može vas uputiti otologu ili otorinolaringologu (i jedan i drugi su specijalisti za bolesti uha) zbog složenijih provjera sluha.
Najčešći test je audiometrija kojom se utvrđuje koliko dobro čujete zvukove koji putuju zrakom (za utvrđivanje konduktivnog poremećaja sluha), a zatim i koliko dobro zvukovi putuju sitnim kostima smještenim u vašem srednjem uhu (za utvrđivanje perceptivnog poremećaja sluha). Liječnik će vas smjestiti u zvučno izoliranu sobu i dati vam slušalice pomoću kojih ćete čuti niz zvukova različite frekvencije i jačine. Također vas može podvrgnuti neurološkim testovima, a specijalist može preporučiti pretrage magnetskom rezonancijom ili CT uređajem (kompjutorizirana tomografija), kako bi utvrdio eventualno postojanje tumora.