Bulimija - simptomi i liječenje

Bulimija je psihološki poremećaj koji je povezan s hranjenjem. Osobe koje boluju od bulimije, nakon uzimanja velikih količina hrane namjerno povraćaju kako bi odmah izbacili pojedenu hranu. Što duže povraćanje traje, to su teže posljedice i teže je izliječiti bulimiju. Važno je razlikovati bulimiju od anoreksije. Dok se bulimičari prejedaju te povraćaju sve što su pojeli, anoreksičari se namjerno izgladnjuju. Oboljeli od bulimije najčešće su mlade djevojke, u dobi od 18 godina.

Osim što se kod bulimije izaziva povraćanje, oboljeli često koristite laksative, diuretike te razne kapsule za mršavljenje kako bi njihova težina bila što manja. Čišćenje tijela u ovom slušaju ima dvije svrhe, a to su sprječavanje nakupljanja kilograma te time i privremeno ublažavanje negativnih osjećaja poput anksioznosti i depresije.

Prevencija bulimije je u prvom redu svakako učenje pravilnih prehrambenih navika od malih nogu i razvoj samopouzdanja te ispravne slike o sebi. U obitelji od malena treba poticati dobru komunikaciju te izgradnju zdravih odnosa.

Simptomi bulimije

Zdravstveno stanje osobe koja boluje od bulimije u prvom redu ovisi koliko se često prejeda te koliko često povraća. Osobe koje boluju od bulimije povraćaju od jednom mjesečno do više puta dnevno. Zavisno od toga javljaju se fizički simptomi koji uključuju upalu jednjaka, oticanje gušterače i želuca, kvarenje zubi, povećanje žlijezda slinovnica te krvarenje desnih. Uz to, često povraćanje izaziva i grčenje mišića, poremećaj u radu srca te oduzetost, a sve to uslijed velikih potrošnja vode i kalija iz tijela. Težo slučajevi bulimije uz ove simptome mogu dovesti do smrti.

Liječenje bulimije

Liječenje bulimije odvija se u prvom redu kod psihologa, a onda i kod liječnika. Psiholog će dijagnosticirati bulimiju i to ako bulimična osoba ima po dvije epizode svaki tjedan u razdoblju od tri mjeseca. Nakon toga, u daljnjem liječenju se provodi redovita psihoterapija u kojoj su uključeni antidepresivi te savjetovanje o zdravoj prehrani. Psihoterapije mogu biti pojedinačne, skupe i obiteljske, a svakoj osobi se pristupa individualno. Često se provode i kognitivna i bihevioristička terapija. Kognitivna terapija provodi se s ciljem da se osoba nauči suprotstaviti negativnim mislima koje su i dovele do bulimije. Bihevioristička terapija odvija se s ciljem da se promjene životne navike osobe oboljele od bulimije odnosno prejedanje i povraćanje. Sve to odvija se kako bi se analiziralo ponašanje svakog pacijenta te kako bi se došlo do rješenja kako da se takvo ponašanje zaustavi. Pacijenti između terapije dobivaju upute koje će im olakšati oporavak od bolesti. Kod svih vrsta terapija pokušava se doći do onog što je i dovelo do bulimije.

Foto: Elena Dijour/Shutterstock