Rak

Šta je rak i kako se liječi?

Cijeloga života zdrave stanice u našem organizmu kontrolirano se dijele i obnavljaju. Rak počinje kad se neka stanica izmijeni na taj način da se počne nekontrolirano umnožavati. Tumor je nakupina abnormalnih stanica: većina oblika raka stvara tumore, ali nisu svi tumori kancerozni. Dobroćudni, benigni ili nekancerozni tumori – poput pjegica ili madeža – prestanu rasti, ne šire se na druge dijelove tijela i ne stvaraju nove tumore. Zloćudni, maligni ili kancerozni tumori istisnu zdrave stanice, ometaju tjelesne funkcije i crpe hranjive tvari iz tjelesnih tkiva. Rak nastavlja rasti i širiti se procesom zvanim metastaziranje – konačno stvarajući nove tumore u drugim dijelovima tijela.

Izraz »rak« obuhvaća više od 100 bolesti koje pogađaju gotovo svaki dio organizma, a sve mogu biti opasne po život. Četiri glavne vrste su karcinomi, sarkomi, limfomi i leukemija. Karcinomi – najčešće dijagnosticirana vrsta raka – izvorno se javljaju u koži, plućima, dojkama, gušterači i drugim organima i žlijezdama. Limfomi se odnose na rak limfnog sustava. Leukemija je rak krvi i ne stvara solidne tumore. Sarkomi se javljaju u kostima, mišićima ili hrskavici i relativno su rijetki.

Rak se već tisućama godina prepoznaje kao ljudska bolest, a tek u proteklom stoljeću medicinska je znanost shvatila što je uistinu rak i kako napreduje. Specijalisti za rak, koji se zovu onkolozi, postigli su izvanredan napredak u dijagnosticiranju, prevenciji i liječenju raka. Danas se izliječi više od polovice svih ljudi kod kojih se ustanovi rak. No neke oblike ove bolesti i dalje je teško liječiti. Kod onih osoba koje se ne mogu izliječiti, moderni oblici liječenja mogu značajno produžiti život i poboljšati njegovu kvalitetu.

Simptomi

U ranim stadijima rak obično nema simptoma, ali konačno će zloćudni tumor izrasti dovoljno velik da se otkrije.
Kako nastavlja rasti, može pritiskati živce i izazivati bolove, prodrijeti u krvne žile i izazvati krvarenje ili ometati funkcioniranje nekog tjelesnog organa ili sustava. Sljedeći simptomi mogu ukazivati na prisutnost nekog oblika raka:

• promjena u veličini, boji, obliku ili debljini bradavice, madeža ili ranice u ustima
• ranica koja ne zacjeljuje
• ustrajan kašalj, promuklost ili grlobolja
• zadebljanje ili kvržice u dojkama, testisima ili drugdje
• bilo kakvo neobično krvarenje ili iscjedak
• kronična loša probava ili otežano gutanje
• ustrajne glavobolje
• neobjašnjiv gubitak težine ili apetita
• kronični bolovi u kostima
• ustrajan umor, mučnina ili povraćanje
• ustrajna vrućica do 38°C, bilo da stalno traje ili se javlja isprekidano
• ponavljani slučajevi infekcija.

Obratite se liječniku

Ako vam se pojave simptomi koji mogu ukazivati na rak, nisu jasno vezani uz neki drugi uzrok, a traju duže od tri tjedna. Morali biste dogovoriti liječnički pregled. Ako je uzrok vaših simptoma rak, rana dijagnoza i liječenje osigurat će veću vjerojatnost izlječenja.

Uzroci

Temeljni uzrok svih vrsta raka je promjena ili mutacija u staničnoj jezgri. Da bi se zdrava stanica pretvorila u malignu, njezin genetski kod mora se ponovno programirati za neprestanu, nekontroliranu diobu stanica. Tvari koje započinju ili pospješuju taj proces nazivaju se kancerogenim tvarima, a ima ih mnogo vrsta.

Znanstvenici iznose teoriju da oko 10 milijuna od 300 trilijuna stanica u ljudskom organizmu umire svake sekunde i zamjenjuju ih druge.Uz tako veliku brzinu stanične aktivnosti, velika je i mogućnost za povremenu zloćudnu mutaciju stanica. Kod zdrave osobe, posebne stanice imunološkog sustava organizma mogu nekako prepoznati mutantne stanice i uništiti ih prije no što se umnože. No ipak, neke mutantne stanice mogu katkad ostati neotkrivene i opstati, izazivajući pojavu raka.

Budući da su uzroci raka komplicirani, stručnjaci govore u terminima »faktora rizika«. Svaka navika, osobina ili uporaba tvari koja povećava vjerojatnost dobivanja raka je faktor rizika, a rizik ili opasnost od dobivanja gotovo svih oblika raka povećava se s godinama starosti. Naslijeđena ili obiteljska predodređenost je faktor rizika, iako se njezin utjecaj razlikuje od slučaja do slučaja. Istraživači i dalje prepoznaju gene koji, kad su oštećeni, snažno predodređuju osobu na dobivanje određene vrste raka. Takva genetska predodređenost smatra se utjecajnim faktorom rizika, ali nikako ne jamči da će se kod te osobe razviti rak.

Faktori rizika iz okoliša odnose se na to gdje i kako živimo. Većina čestih vrsta raka vezana je za jedan od tri faktora rizika iz okoliša: pušenje, sunčevu svjetlost i prehranu. Pušenje je vezano za rak pluća, predjela glave i vrata, mokraćnog mjehura, bubrega, želuca, vrata maternice i gušterače, kao i za neke oblike leukemije.

Pretjerano izlaganje sunčevoj svjetlosti vezano je za rak kože. Prehrambeni čimbenici povezuju se s nekim oblicima raka želučano-crijevnog trakta, a mogu biti vezani i uz druge oblike, kao što su rak dojke, prostate i maternice. Navike hranjenja za koje se sumnja da pospješuju nastanak raka uključuju pretjerano trošenje alkohola, masti i namirnica koje su dimljene, usoljene, kiseljene ili pečene na žaru. Smatra se da je faktor rizika i nedostatak vlakana ili vitamina i minerala antioksidansa u prehrani.

Mnoge tvari u okolišu prepoznalo se kao kancerogene, ali u većini slučajeva potrebna je vrlo visoka razina izloženosti da bi se izazvao rak. U kancerogene tvari iz okoliša ubrajaju se razne kemikalije, plinovi i druge tvari koje se nalaze u zraku, vodi, hrani, pesticidima, duhanskom dimu, proizvodima za čišćenje, bojama i mnogim industrijskim područjima; prekomjerno ionizirajuće zračenje – kakvo nalazimo u rendgenu, nuklearnom zračenju i radioaktivnom otpadu; te određeni virusi, poput HlV-a, virusa hepatitisa B, papiloma i Epstein-Barrova virusa, lako se daje naslutiti da su stres i određeni tipovi osobnosti faktori rizika kod raka, ne postoje čvrsti znanstveni dokazi koji bi potvrđivali takve postavke.

Svaki od ovih čimbenika može pridonijeti izazivanju raka, pa ipak rak nije posljedica jednog usamljenog čimbenika. Rak je posljedica »udara više čimbenika«, a to su: godine, nasljedna predodređenost, opće zdravstveno stanje i izloženost kancerogenim tvarima. Na primjer, kod nekih osoba izloženih određenim kancerogenim tvarima rak će se pojaviti, dok kod drugih, izloženih istim kancerogenim tvarima jednakom jačinom, neće. I koliko mi znamo, većina osoba koje dobiju određeni oblik raka nisu snažno genetski predodređene na upravo tu određenu bolest. Dakle, profil rizika od raka kod svake osobe složen je i jedinstven.

Liječenje

Sveobuhvatni program liječenja raka kombinira liječenje i pružanje podrške i svake vrste pomoći oboljelima (tj. kurativno i suportivno liječenje). Liječenjem se bolest pokušava dokrajčiti ili usporiti kombinacijom kirurgije, zračenja, kemoterapije i možda hormonskog liječenja ili imunoterapije. Kad se rak više ne može otkriti, kaže se daje pacijent u remisiji ili da bolest miruje. Općenito gledano, pacijenti kod kojih se rak opet ne pojavi pet ili više godina smatraju se izliječenima. Neki oblici raka ne mogu se izliječiti, ali svi se mogu liječiti i u većini slučajeva pacijentu će se stanje popraviti.

Suportivno liječenje od strane bolničkog i drugog stručnog osoblja prati liječenje raka. Cilj mu je ublažiti bolove i druge simptome; održati opće zdravlje te pružiti emocionalnu, psihološku i logističku podršku pacijentima i njihovim obiteljima. Slično suportivno liječenje može se dobiti da bi se pacijente rehabilitiralo nakon kurativnog liječenja.

Suportivnim liječenjem poput ubožničke skrbi za oboljele od raka koji se približavaju kraju života osigurava se ublažavanje bolova i drugih ireverzibilnih simptoma. Većina tradicionalne skrbi usmjerena je ka osiguravanju suportivnog liječenja putem širokih mogućnosti centara za liječenje raka. Najbolji dopunski načini liječenja raka, koji se obično nude izvan bolnice, također osiguravaju i izvrsnu suportivnu njegu.

Prevencija

Ne pušite i ne žvačite duhan. Klonite se sunca. Dok ste vani, služite se sredstvom za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom da biste zaštitili kožu od ultraljubičastih zraka. Alkohol pijte tek umjereno. Redovito vježbajte – održite organizam aktivnim. Redovito provjeravajte imate li simptome raka u sklopu vašeg godišnjeg sistematskog pregleda.

Ako ste na poslu izloženi poznatim kancerogenim tvarima, svakako se pridržavajte svih sigurnosnih uputa. Da biste ograničili izlaganje kancerogenim kemijskim tvarima kod kuće, izbjegavajte proizvode za čišćenje u spreju; počistite proliveno i operite ruke nakon uporabe sredstava za čišćenje; nosite rukavice dok upotrebljavajte pesticide; otvorite vrata i prozore kad u zatvorenom upotrebljavate kemikalije, boje i lakove kako bi pare mogle izaći.

Kinesko ljekovito bilje

Neki oboljeli od raka tvrde da su ublažili bolove, mučninu i povraćanje pomoću tradicionalne kineske medicine. Većina stručnjaka alternativne medicine preporuča biljne lijekove ne da bi se izliječio rak, već da bi se ublažile popratne pojave konvencionalnog liječenja. Istraživači proučavaju biljke koje se koriste u tradicionalnoj kineskoj medicini da bi identificirali sastavne dijelove koji možda izravno suzbijaju stanice raka ili potiču imunološki sustav da to čini, među njima kozlinac (Astragalus membranaceus), kinesku anđeliku (Angelica sinensis) i azijski ginseng (Panax ginseng).

Liječenje ljekovitim biljem

Narodni iscjelitelji širom svijeta koriste tisuće trava za liječenje raka, no nijedan biljni lijek ne može izliječiti rak, unatoč suprotnim tvrdnjama. Neke neotrovne trave mogu se upotrijebiti za ublažavanje simptoma i podržavanje općega zdravlja, no budući da neke ljekovite biljke sadrže otrovne sastojke, provjerite kod svojega liječnika prije nego što počnete uzimati bilo kakvu travu da biste ublažili simptome raka.

Homeopatija

Homeopatski lijekovi ne liječe rak izravno, ali mogu ublažiti popratne učinke zračenja ili kemoterapije. Savjetujte se s profesionalnim homeopatom glede sigurnih i primjerenih lijekova.

Psihomatsko liječenje

Nekim oblicima psihosomatskog liječenja nastoji se poboljšati kakvoća života kroz izmjenu ponašanja; neki drugi pak potiču izražavanje osjećaja. Bihevioristički oblici liječenja poput vizualizacije, progresivnog opuštanja mišića, hipnoterapije i biofeedbacka upotrebljavaju se za ublažavanje bolova, mučnine, povraćanja i tjeskobe koji se mogu javiti u očekivanju liječenja raka ili nakon njega.

Pojedinačno ili skupno savjetovanje te liječenje umjetnošću ili glazbom dopuštaju pacijentima da se suoče s tegobama i osjećajima koji su posljedica raka i da dobiju podršku od pacijenata koji pate od iste bolesti. Pacijenti koji provode ove vrste liječenja obično se osjećaju manje usamljeno, manje tjeskobno u pogledu smrti i optimističnije u pogledu ozdravljenja.

Prehrana

Znanstveni dokazi daju naslutiti da prehrana može igrati važnu ulogu u prevenciji raka. No nije se pokazalo da bi bilo kakva dijeta ili određena vrsta prehrane usporila ili ga izliječila. Nikakvom prehranom ne može se izliječiti. Vitamini, minerali i druge hranjive tvari mogu obuzdati neutraliziranjem kancerogenih tvari, osiguravanjem pravilnog funkcioniranja imunološkog sustava ili sprečavanjem oštećenja tkiva i stanica. Istraživače osobito zanimaju antioksidansi – vitamini A (osobito beta karoten), C i E te selen – no isto tako proučavaju i folnu kiselinu, vitamin B5, magnezij, cink i koenzim Q10 među ostalima.

Budući da prevelike količine nekih vitamina mogu biti štetne, mnogi stručnjaci oprezni su u pogledu dodataka prehrani. Umjesto toga, oni savjetuju raznoliku prehranu koja uključuje puno svježeg voća, povrća i cjelovitih žitarica; izbjegava prerađenu, dimljenu usoljenu, prženu ili na žaru pečenu hranu; daje prednost nemasnim odrescima mesa i plodovima mora s malom količinom masti; i na najmanju moguću mjeru svodi šećer, masti i alkohol.

Mnoge dijete uvriježene u slučaju promiču vegetarijanstvo i pacijenti koji se pridržavaju takve
prehrane, zdrave u smislu hranjivih tvari, obično se osjećaju bolje. Nažalost, mnoge dijete usmjerene ka suzbijanju također promiču gladovanje, čišćenje i uzimanje dodatnih količina vitamina, minerala i drugih mješavina »koje jačaju imunitet« i ne liječe, a mogu biti štetne i skupe. Pacijenti bi u pravilu morali izbjegavati svaku vrstu prehrane za koju se tvrdi da liječi rak, a zagovara napuštanje uobičajenog liječenja, dovodi do velikog gubitka težine ili slabosti, zahtijeva znatno ograničavanje jela ili puno stoji.

Konvencionalna medicina

Ciljevi liječenja razlikuju se ovisno o tome koliko je uznapredovao u trenutku postavljanja dijagnoze i smatra li se izlječivim. Ako se izlječenje čini vjerojatnim, pacijenta se liječi agresivno u nadi dugoročne remisije i izlječenja. Rak koji se ne smatra izlječivim ipak se može liječiti u naporima da se produži život, ublaže bolovi i pomogne pacijentu da se osjeća lakše i ugodnije.

Tri standardna oblika liječenja su kirurški zahvat, zračenje i kemoterapija. Svakome je svrha ukloniti ili uništiti zloćudne stanice te se mogu upotrebljavati da se postigne izlječenje ili ublaže teži simptomi. Operacijom i zračenjem stanice uništavaju se lokalno, dok kemoterapija upotrebljava lijekove da bi uništila stanice koje se šire po organizmu.

Kirurškim zahvatom mogu se uspješno liječiti lokalizirani tumori, no samo se rijetko izliječe oblici koji su metastazirali. Zračenje i kemoterapija upotrebljavaju se uglavnom radi smanjenja veličine tumora prije operacije, kao i radi svođenja njegova ponovnog javljanja nakon operacije na što manju mjeru te radi liječenja metastazi ranog raka.

Budući da kemoterapija i zračenje mogu utjecati nazdrave kao i na bolesne stanice, u pravilu izazivaju popratne učinke. U popratne učinke kemoterapije mogu se ubrojiti mučnina, povraćanje, umor, privremeni gubitak kose, ranice ili suhoća u ustima, otežano gutanje, proljev i povećana podložnost infekcijama. Zračenje isto može imati neke od navedenih učinaka, ovisno o predjelu tijela koji se zrači.

Lijekovima i drugim dopunskim oblicima liječenja mogu se ograničiti popratni učinci tijekom liječenja, a većina popratnih pojava nestane i sama kad završi liječenje. Hormonsko liječenje je standardno liječenje kod nekih vrsta koje rastu brže u prisutnosti određenih hormona – na primjer, raka dojke, prostate ili maternice. Ovakvo liječenje usporava rast tumora zaustavljajući stvaranje ili djelovanje tih hormona te može produžiti život nekoliko mjeseci ili čak godina.

lako još uvelike eksperimentalna, imunoterapija se pojavljuje kao još jedan način liječenja, s ciljem uništavanja stanice ne pogađajući zdrave stanice. Ona ne napada izravno stanice, nego koristi razne tehnike da bi manipulirala obrambenim sustavom organizma kako bi se on agresivnije borio. Liječenje gena – obećavajuća podvrsta imunoterapije – manipulira genetskim materijalom unutar kanceroznih stanica ili imunoloških stanica čija je svrha da ih napadaju, da bi se stanice učinile lakšom metom. Imunoterapija i drugi eksperimentalni oblici liječenja obično su rezervirani za pacijente s metastazama ili ponovljenom bolešću koji ne reagiraju dobro na uobičajeno liječenje.

Pacijenti koji su se pravilno hranili obično bolje reagiraju na liječenje, s manje popratnih pojava. Budući da gubitak težine i neuhranjenost mogu postati problem za oboljele, klinički programi prehrane temeljni su dio tradicionalne medicinske skrbi. Većina bolnica također predlaže oboljelima da se pridruže skupinama za pružanje podrške ili dođu na pojedinačno savjetovanje da bi im se pomoglo izaći na kraj s mentalnim i emocionalnim teškoćama.

Kako napreduje, bolovi mogu postati znatan problem. Srećom, umjereni do teži bolovi mogu se učinkovito rješavati lijekom koji ćete dobiti na liječnički recept, poput kodeina i morfija. Kod lijekova koji su dio skrbi u uznapredovalim stadijima bolesti ne javlja se ovisnost, a istraživanja pokazuju da osobe kod kojih se smanje bolovi bolje reagiraju na liječenje i poboljšava im se kvaliteta života.

Alternativni načini liječenja

Alternativni i nekonvencionalni oblici liječenja brojni su i raznoliki. Dok neki zakoniti oblici liječenja stvarno pomažu, mnogi upitni oblici liječenja ne pokazuju koristi, mogu biti opasni i mogu naškoditi pacijentima odgađajući primjerenu skrb. Čak i nekonvencionalni oblici liječenja koji najviše obećavaju ne postižu izlječenje i nikada ne bi smjeli zamijeniti standardno liječenje. Umjesto toga, funkcioniranja imunološkog sustava ili sprečavanjem oštećenja tkiva i stanica. Istraživače osobito zanimaju antioksidansi – vitamini A (osobito beta karoten), C i E te selen – no isto tako proučavaju i folnu kiselinu, vitamin B, magnezij, cink i koenzim Q10 među ostalima.

Budući da prevelike količine nekih vitamina mogu biti štetne, mnogi stručnjaci oprezni su u pogledu dodataka prehrani. Umjesto toga, oni savjetuju raznoliku prehranu koja uključuje puno svježeg voća, povrća i cjelovitih žitarica; izbjegava prerađenu, dimljenu usoljenu, prženu ili na žaru pečenu hranu; daje prednost nemasnim odrescima mesa i plodovima mora s malom količinom masti; i na najmanju moguću mjeru svodi šećer, masti i alkohol.

Mnoge dijete uvriježene u slučaju raka promiču vegetarijanstvo i pacijenti koji se pridržavaju takve prehrane, zdrave u smislu hranjivih tvari, obično se osjećaju bolje. Nažalost, mnoge dijete usmjerene ka suzbijanju također promiču gladovanje, čišćenje i uzimanje dodatnih količina vitamina, minerala i drugih mješavina »koje jačaju imunitet« i ne liječe, a mogu biti štetne i skupe. Pacijenti bi u pravilu morali izbjegavati svaku vrstu prehrane za koju se tvrdi da liječi, a zagovara napuštanje uobičajenog liječenja, dovodi do velikog gubitka težine ili slabosti, zahtijeva znatno ograničavanje jela ili puno stoji.

Liječenje kod kuće

Nakon zračenja nježno postupajte s kožom. Nemojte je trljati, izlagati suncu ili nositi usku odjeću. Mast od aloja nježna je i djeluje umirujuće, a radiologa ili rendgenskog tehničara možete upitati za losione koji ne nadražuju kožu.

Jedite lagane obroke tijekom cijeloga dana umjesto da pojedete tri teška obroka. Isto tako pokušajte jesti hranu koja je hladna ili sobne temperature da biste izbjegli mučninu. Ako vaše liječenje uključuje smanjivanje broja bijelih krvnih stanica, klonite se bolesnih ljudi; obavijestite liječnika o temperaturi ili neuobičajenim simptomima.

Ublažavanje bolova

Osim uzimanja propisanoga lijeka, iskušajte tehnike opuštanja poput joge, meditacije ili masaže kojom vam može pomoći prijatelj ili bračni drug.

Priključite se skupini za pružanje podrške koju čine oboljeli od raka. Puno se odmarajte. Umjesto da se osjećate prisiljenima zadržati »pozitivan pristup«, izražavajte svoje osjećaje iskreno. Ne brinite ako se katkad osjećate potišteno ili se bojite: to su normalne i opravdane reakcije koje neće pogoršati vašu bolest.

Ispunite dane aktivnostima u kojima uživate. Čitanje dobre knjige, slušanje glazbe i razgovor s prijateljima jednostavna su zadovoljstva, no imaju iznenađujući terapeutski učinak. Obratite se Hrvatskoj ligi za borbu protiv raka i Zavodu za tumore radi besplatnih informacija o prevenciji, dijagnosticiranju, liječenju i savjetima u slučaju simptoma.

Dijagnostički postupci

Sto se ranije dijagnosticira i počne liječiti, veća je vjerojatnost izlječenja. Neki oblici – poput raka kože, dojke, usne šupljine, testisa prostate i zadnjeg crijeva – mogu se otkriti rutinskim samopregledom ili drugim pretragama prije no što simptomi postanu ozbiljni. Većina slučajeva otkrije se i dijagnosticira nakon što se tumor može opipati ili kad se pojave drugi simptomi. U nekolicini slučajeva se dijagnosticira slučajno kao posljedica dijagnosticiranja ili liječenja drugih medicinskih tegoba.

Postavljanje dijagnoze počinje temeljitim liječničkim pregledom i uzimanjem cjelovite povijesti bolesti. Laboratorijske pretrage krvi, mokraće i stolice mogu otkriti poremećaje koji mogu ukazati. Kad se sumnja na tumor, pretrage snimanja poput rendgena, CT-a (kompjutorizirane tomografije), MRI-a (magnetskog rezonantnog snimanja), ultrazvuka i pregleda fibrooptičkom napravom pomažu liječnicima odrediti mjesto na kojem se nalazi kao i veličinu. Da bi se dijagnoza potvrdila, izvodi se biopsija: kirurškim se zahvatom uzme uzorak tkiva sa zloćudne izrasline na koju se sumnja i mikroskopski ga se proučava da se provjeri ima li stanica raka.

Ako je dijagnoza pozitivna (što znači da je prisutan), vrše se druge pretrage da bi se osigurale točno određene informacije o toj vrsti raka; u toj bitnoj fazi daljnjeg dijagnosticiranja najvažnije što liječnici moraju znati jest je li se rak proširio s jednog dijela tijela na drugi. Ako vam je početnu dijagnozu postavio liječnik opće prakse ili ako simptomi ustraju iako vam je rečeno da nemate rak, tražite drugo mišljenje. U svakom slučaju, prije početka samog liječenja iznimno je važno da dobijete potvrdno mišljenje od liječnika koji je specijalist.