Shizofrenija

Iako shizofrenija doslovno znači »rascijepljen um«, ne treba je miješati s »podijeljenom« ili višestrukom osobnošću. Točnije ju je opisati kao psihozu - skupinu teških i dugotrajnih umnih poremećaja koji ometaju naravno razmišljanje, govor i ponašanje.
Početak shizofrenije obično označavaju psihotični simptomi koji su navedeni s lijeve strane ili bizarno ponašanje. No mnogi bolesnici pokazuju »negativne« simptome, poput prigušenih osjećaja te smanjene umne i društvene aktivnosti.

Rijetko je korisno govoriti o podkategorijama, poput paranoidne ili katatonijske shizofrenije, jer bolesnici obično imaju različite simptome i liječnici postavljaju različite dijagnoze. No većina shizofreničara ipak ima isti raspon sličnih simptoma. Na primjer, oboljeli često govore da se osjećaju čudno i zbunjeno u pogledu izvora svojih osjeta. Osjećaju veliku usamljenost i tjeskobu te su preplavljeni osjećajem odvojenosti od drugih.
Shizofrena osoba može razmišljati i komunicirati prema svojim pravilima, skačući s jedne zamisli na drugu, rabeći nejasne riječi ili ponavljajući iste riječi ili mješavinu koju čine nove riječi ili zbrkane rečenice. Shizofreničari su obično sumnjičavi i odbojni. Mogu osjećati da se njihove misli krade, da ih se emitira (u sredstvima javnog priopćavanja) ili da stranci koji žele kontrolirati njihovo ponašanje zamjenjuju njihove misli novim informacijama. Mogu opisivati glasove koji im se direktno obraćaju ili kritiziraju njihovo ponašanje.

U muškaraca se shizofrenija obično javlja prije dvadesete godine, a u žena između dvadesete i tridesete godine, no prevalencija je jednaka. Po prilici 1 od 100 ljudi liječit će se u nekom razdoblju života od shizofrenije. Neki oboljeli dožive samo jednu jedinu epizodu bolesti i nakon toga nemaju nikakvih simptoma. No češće tijek bolesti fluktuira tijekom nekoliko desetljeća, pri čemu svaki recidiv dovod: do pogoršavanja bolesti.

Simptomi

Na dijagnozu shizofrenije pomišlja se kad su u osobe prisutna najmanje dva od navedenih simptoma:

  • opsjene
  • halucinacije
  • neorganizirani govor
  • iracionalno ili katatoničko ponašanje, poput duševne tuposti, ukočenosti ili mlohavosti udova
  • negativni simptomi, poput neaktivnosti, šutnje, gubitka volje

Te simptome obično prati značajno smanjena sposobnost ulaženja u odnose s drugim ljudima.

Obratite se liječniku

  • ako se kod vas ili nekoga koga
  • poznajete jave gore opisani simptomi. Shizofrenija može biti razorna bolest i medicinska skrb je od ključne važnosti. Imajte na umu da može biti teško uvjeriti osobu koja postaje psihički bolesna da prizna postojanje simptoma ili da zatraži liječničku pomoć.

Uzroci

Većina specijalista slaže se da su simptomi izazvani kemijskim poremećajima u radu mozga, no točan mehanizam nije poznat. Čini se da je shizofrenija sindrom koji ima višestruke uzroke i tipove. Zacijelo genetika igra određenu ulogu, no ne postoji pojedinačni »gen za shizofreniju«, lako je jasno da brižna obitelj koja pruža potporu može pomoći u sprečavanju recidiva, smatra se da razdor u obitelji ne uzrokuje shizofreniju.

Liječenje

Ciljevi konvencionalnog liječenja uključuju pružanje pomoći bolesnicima da ostvare normalne odnose s drugim ljudima, osposobljavanje bolesnika da žive u zajednici te držanje bolesti pod nadzorom pomoću najmanje moguće količine lijekova. Obično je potrebna kombinacija lijekova i psihoterapije.

Prehrana

Postoje dosta pouzdani dokazi da folrra kiselina (vitamin B skupine) pomaže kao dodatak liječenju. Isto tako, vitamin C povećava snagu antipsihotika haloperidola, a vitamin E može ublažiti simptome tardivne diskinezije, osobito u ranim stadijima. Više proturječja vezano je za mogućnost blagotvornog učinka cinka, mangana i niacina.

Konvencionalna medicina

Moderno medicinsko liječenje shizofrenije započelo je 1952. godine s uporabom sredstva za smirivanje, klorpromazina. Ovaj lijek (kao i njegovi moderni srodnici poput haloperidola) po prvi je put stavio pod nadzor akutne simptome, skratio boravak u bolnici s nekoliko godina na nekoliko dana te snizio stopu recidiva za više od 50 posto. Međutim, na ove lijekove ne reagiraju svi bolesnici. Dugoročni nadzor manje je uspješan od kratkoročnog ublažavanja bolesti. Isto tako, produženo uzimanje lijekova može imati štetne nuspojave, posebice neurološko-mišićni poremećaj poznat kao tardivna diskinezija (TD) koji izaziva nevoljne pokrete lica, poput grimasa ili pokreta sisanja.
Klozapin, u SAD-u odobren 1990. godine, pomaže mnogim bolesnicima koji nisu reagirali na druge antipsihotičke lijekove bez izazivanja TD-a, no u jedan posto bolesnika izaziva veliko sniženje broja bijelih krvnih tjelešaca, tako da je potrebno svaki tjedan učiniti pretrage krvi. Čini se da novi lijek, ris- peridon, ublažava simptome bez ove komplikacije. U većine bolesnika za sprečavanje recidiva nužna je primjena antianksioznih lijekova tijekom čitavog života. Dodatni lijekovi, poput antidepresiva, mogu se rabiti za liječenje nuspojava ili srodnih simptoma, uključujući ukočenost, tremor i depresiju.
Psihoterapija bez lijekova može malo pomoći. No psihoterapija kojom se pruža podrška i iskazuje suosjećanje potrebna je da bi oboljeli od shizofrenije razumjeli svoju bolest i ponovno se uključili u društveni i obiteljski život.

Alternativni načini liječenja

Budući da je shizofrenija iznimno težak i složen poremećaj, malobrojni su alternativni načini liječenja za koje se zna da su uspješni. No zanimanje za istraživanje shizofrenije posljednjih se godina jako povećalo.