Sindrom kroničnog umora također poznat kao sindrom kroničnog umora i imunološkog poremećaja, kronični Epstein-Barrov virus i mijalgički encefalomijelitis – prvi put se našao u središtu pozornosti javnosti sredinom osamdesetih godina. On prvenstveno pogađa mlade zaposlene ljude koji žive u gradu, a 80 posto slučajeva otpada na bjelkinje mlađe od 45 godina; no oboljenju su podložne sve populacijske skupine, uključujući djecu.
Sindrom kroničnog umora odlikuje se jakim osjećajem umora i ostalim simptomima gripe, ali nije zarazan. U pravilu, pojava bolesti je iznenadna i oslabljujuća. Iscrpljenost koju osjećaju oboljeli nije posljedica prenaprezanja i ne ublažava se odmorom ni lijekovima; zapravo s vremenom obično postaje sve gora.
Sindrom kroničnog umora nije progresivna degenerativna ili smrtonosna bolest, iako se može odužiti godinu ili više godina. Simptomi jačaju i slabe, i često vas onesposobe prije nego što se poprave, ali velika većina ljudi konačno se ipak oporavi.
Simptomi
- novija pojava onesposobljujućeg umora
- umor koji nije posljedica napora i koji ne prolazi ni nakon odmora
- ustrajno povišena temperatura
- bol i slabost u mišićima
- poremećaji spavanja (nesanica ili pretjerano spavanje)
- natečeni, osjetljivi limfni čvorovi
- bol u zglobovima koja se seli bez otoka ili crvenila
- zaboravljivost, smetenost, nesposobnost koncentracije
- ponovljene grlobolje
- glavobolje
- dugotrajna slabost nakon tjelesnog napora
- simptomi koji traju šest mjeseci i za posljedicu imaju znatno smanjenje aktivnosti
Obratite se liječniku
- ako vas preplavljuje osjećaj umora bez određenog, očiglednog razloga, poput stresa. Vaš će liječnik morati isključiti druge bolesti koje imaju iste simptome kao sindrom kroničnog umora, na primjer depresija, tegobe sa štitnjačom, mononukleozu, artritis, lupus i rak.
Uzroci
Uzrok sindroma kroničnog umora nije poznat, no istraživači ispituju cijeli niz različitih mogućnosti. Na primjer, on može biti autoimuna bolest koja je posljedica kombinacije virusa, alergija i hormonske neravnoteže. Jedna teorija drži da bi se krivnja mogla pri pisati i pretjeranom oslanjanju na antibiotike ili dugoročnoj izloženosti pesticidima ili kemijskim otrovima. Studije isto tako daju naslutiti da bi se moglo raditi o poremećaju imunološkog sustava. Osim toga, neki znanstvenici proučavaju enteroviruse kao što je polio, herpes viruse i nedavno otkrivene retroviruse poput HlV-a, iako nema nikakve veze između sindroma kroničnog umora i HlV-a ili AIDS-a. Drugi vide vezu između sindroma kroničnog umora i kroničnih gljivičnih infekcija.
Jedna od novijih teorija drži da se sindrom kroničnog umora može razviti kad »oportunistički virus ili neka druga tvar napadne organizam u vrijeme kad je imunološki sustav već oslabljen. Čimbenici koji bi mogli pridonijeti ovoj bolesti uključuju tjelesni, emocionalni ili stres iz okoliša, ili kombinaciju svih triju.
lako su mnogi – uključujući neke liječnike – sumnjičavi i vjeruju da je sindrom kroničnog umora psihološke, a ne fiziološke naravi, istraživanja poka¬zuju da oboljeli od sindroma kroničnog umora imaju smetnje u funkcioniranju imunološkog sustava, koje čine njihov organizam nesposobnim bilo iskorijeniti viruse koji ga napadaju bilo spriječiti ponovno aktiviranje virusa koji su prethodno bili pritajeni u njihovu sustavu.
Epstein-Barrov virus, koji izaziva mononukleozu, nekad se smatrao uzročnikom sindroma kroničnog umora, no sada se zna da on s ovim problemom nema veze.
Liječenje
Budući da je uzrok sindroma kroničnog umora nepoznat, liječenje se ograničava na ublažavanje simptoma. Niz konvencionalnih i alternativnih načina lečenja može vam pomoći da sretno prebrodite tjek bolesti.
Prevencija
Budući da nitko ne zna što izaziva sindrom kroničnog umora, nema načina da ga se spriječi. No možda možete izbjeći svako pogoršanje simptoma jačanjem svog imunološkog sustava vitaminima, pravilnom prehranom (uključujući izbjegavanje alergena), blagom tjelovježbom, izbjegavanjem otrovnih tvari iz okoliša i kontroliranjem svih alergija koje možda imate. Možda biste isto tako mogli iskušati različite alternativne načine liječenja da otkrijete koji najbolje djeluju u vašem slučaju.
Akupunktura
Praktičar akupunkture može obaviti niz tretmana u pokušaju da normalizira i dovede u ravnotežu imunološki sustav. U kineskoj medicini jačanje životne energije, hranjenje krvi i jačanje duha mogu biti dic strategije liječenja.
Kinesko ljekovito bilje
Mješavina pripravljena u komercijalne svrhe i nazvana Astragalus Ten Formula kombinira azijski ginseng (Panax ginseng), sladić (Glycyrrhiza uralensis) kozlinac (Astragalus membranaceus) i drugo ljekovito bilje u obliku praha ili tableta. Osobna iskustva oboljelih od sindroma kroničnog umora govore c poboljšanju bolesti nakon redovitog uzimanja ove mješavine. Posavjetujte se s travarom specijaliziranim za kinesku medicinu radi pravilnog davanja ovog biljnog lijeka.
Liječenje ljekovitim biljem
Neki su testovi pokazali da hidrastis (Hydrastis canadensis) povećava aktivnost bijelih krvnih zrnaca. Rudbekija (Echinacea spp.) i gljive šitake {Lentinus edodes) sadrže oligosaharide, koji su poznati kac iznimno moćni stimulatori imunoloških reakcija; uzimajte samo u umjerenim dozama, kako vam savjetuje osposobljeni travar. Kaže se da glatki sladić (Glycyrrhiza glabra) ima antivirusna svojstva. Silimarin, sastojak osloboda (Silybum marianum) može pomoći kod jetrenih tegoba koje katkad pogađajl osobe sa sindromom kroničnog umora. Njemačka kamilica (Matricaria recutita), čičak (Arctium lappa), stolisnik (Achillea millefolium) i azijski ginseng (Panax ginseng) na glasu su kao sredstva za stimulaciju imunološke aktivnosti i mogu biti blagotvorni za oboljele od sindroma kroničnog umora ako se uzimaju redovito. Posavjetujte se s osposobljenim travarom radi određenijih uputa.
Homeopatija
Neki praktičari homeopatije navode svoj uspjeh u liječenju simptoma sindroma kroničnog umora. Kao i sa svim kroničnim tegobama, najbolje je potražiti savjet liječnika homeopata ili specijalista koji može precizno dijagnosticirati i liječiti specifične simptome upravo vašeg slučaja.
Psihomatsko liječenje
Meditacija, progresivno opuštanje, vizualizacija, qigong i joga tehnike su koje mogu pomoči pri ublažavanju sindroma kroničnog umora, a da ne budu zamorne. Zapravo, one vas mogu opskrbiti dodatnom energijom zato što umanjuju stres.
Prehrana
Jedna teorija zastupa mišljenje da čimbenik koji doprinosi nastajanju sindroma kroničnog umora može biti nedostatak neke hranjive tvari, pa je važno održavati prehranu zdravom. Izbjegavajte kofein, alkohol, rafinirani šećer, bijelo brašno, sol i pržene, konzervirane, visokomasne vrste hrane u korist cjelovitih žitarica, sušenog graha i graška, riže, ribe i svježeg voća i povrća. Dodajte svojoj prehrani i jestive alge, gljive šitake (Lentinus edodes) i glatki sladić (Glycyrohiza glabra). Jedete li dva režnja češnjaka (Allium sativum) svakoga dana možete potaknuti antivirusnu i antibakterijsku aktivnost vašeg obrambenog sustava. Kad se češnjak zgnječi ili reže na kriške, sumporni spoj zvan aliin pretvara se u alicin, koji neki ljudi teško podnose. Ako ne možete probaviti svježi češnjak, možda biste iskušali jedan od njegovih komercijalnih oblika koji se mogu nabaviti – tablete od ekstrakta češnjaka.
Koenzim Q10 i vitamin Bu dodatne su količine hranjivih tvari koje mogu ublažiti simptome. Neki dokazi daju naslutiti da se pomoću jabučne kiseline i magnezija mogu ublažiti umor i bolovi u mišićima. Lecitin iz jaja koji se uzima s jelom može ojačati imunitet i povećati energiju. Ostali vitamini koji jačaju munološki sustav uključuju vitamin C i beta karoten Vitamin A), koji je također prirodni antioksidans. Vitamini B5 i B6, cink, selen, mangan i krom također imaju ulogu u jačanju imunološkog sustava.
Aminokiselina triptofan, koja se nalazi u raznim vrstama hrane, može biti korisna za neke simptome, a budući da pomaže organizmu u proizvodnji serotonina, prirodnog sredstva za umirenje, može pomoći i kod spavanja. No nemojte je uzimati u obliku dodatnih količina ako imate visok tlak ili uzimate antidepresive.
Nije neobično da su ljudi sa sindromom kroničnog umora osjetljivi na neke vrste hrane ili su bili kao djeca. Ove osjetljivosti mogu se očitovati kao alergijska reakcija ili nepodnošenje određene vrste hrane ili nekoliko različitih vrsta.
Kad vrsta hrane na koju ste alergični uđe u vaš organizam, vaš je imunološki sustav doživljava kao napadača, kao virus ili bakteriju, i napada ga tako da preplavljuje krvotok protutijelima. Prevelika količina ovih protutijela, zajedno s oslobađanjem histamina i drugih kemijskih tvari u organizmu, dovodi do pojave simptoma kao što su pojačana proizvodnja sluzi, oticanje tkiva, glavobolja, griobolja i katkad duševna smetenost.
Najjednostavniji način da se ustanovi koju vrstu ili vrste hrane treba kriviti jest iskušati eliminacijsku dijetu: tijekom tjedna ili dva prestanite jesti hranu za koju mislite da bi mogla izazivati alergijsku reakciju. U najčešće krivce ubrajaju se mliječni proizvodi, orasi, jaja, školjkaši i konzervansi iz gotovih jela, no druge vrste hrane također mogu biti izvor vaših problema. Ako vaši simptomi nestanu, ponovno uvodite svaku vrstu hrane, jednu po jednu, i pratite kako vaš organizam reagira. Ako se simptomi vrate, odredit ćete najmanje jednu vrstu hrane na koju ste osjetljivi i tako je možete izbaciti iz prehrane u svim njenim oblicima.
Konvencionalna medicina
Prvi koraci koji se često preporučaju kod sindroma kroničnog umora sastoje se u održavanju dobrog općeg zdravlja, izbjegavanju situacija koje su tjelesno ili psihološki stresne i uspostavljanju ravnoteže između odmora i umjerene tjelovježbe.
Simptomi sindroma kroničnog umora nalik na gripu mogu se privremeno ublažiti nizom raznih lijekova. Liječnik vam može propisati kratku kuru nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPL) ili acetilsalicilne kiseline (npr. Aspirin) za blago povišenu temperaturu, glavobolje i bolove u zglobovima i mišićima. Niske doze inhibitora monoamin oksidaze (MAO), fluoksetina ili tricikličkih antidepresiva poboljšale su kvalitetu sna kod pacijenata i pomogle ublažiti umor i bol u mišićima. Ispitivanja su pokazala različite stupnjeve uspjeha u liječenju drugih simptoma sindroma kroničnog umora intravenskim injekcijama gama globulina, krvnog derivata koji je u upotrebi već jako dugo. Neki liječnici pokušavaju uskladiti imunološki sustav blokatorima histamina H2 (podvrsta lijekova protiv čira) poput cimetidina i ranitidina, iako se ovaj oblik liječenja još uvijek smatra eksperimentalnim.
Osjetljivost na neku kemijsku tvar, pesticid, sredstvo za čišćenje kućanstva ili neku drugu moguće otrovnu tvar iz okoliša isto tako može pridonositi sindromu kroničnog umora. Pokušajte ukloniti iz upotrebe tvari na koje sumnjate, a zatim ih opet uvoditi jednu po jednu, da možete točno odrediti tvar koja možda izaziva vaše simptome. Ako otkrijete da je vaš problem preosjetljivost, možda bi bilo dobro da zamolite svog ljekarnika da upotrebljava otopine bez konzervansa kod priprave bilo kojeg lijeka koji možda uzimate.
Alternativni načini liječenja
Niz alternativnih načina liječenja može pomoći kontrolirati različite simptome sindroma kroničnog umora. No svakako provjerite kod liječnika točnu dijagnozu prije nego što počnete s liječenjem.
Liječenje kod kuće
Pripazite da tijekom dana ne pokušavate obaviti više aktivnosti no što možete podnijeti. Puno se odmarajte, veliku pozornost poklanjajte svojoj prehrani i redovito lagano vježbajte.
Dijagnostički postupci
Liječnik će vam uzeti povijest bolesti, obaviti pregled i cjelovite pretrage krvi da bi se isključili drugi poremećaji koji imaju iste simptome kao sindrom kroničnog umora, poput HlV-a, mononukleoze, multiple skleroze, fibromijalgije (bolesti koja izaziva bolove u mišićima), borelioze i depresije. Možda će vas uputiti i na pretragu antinuklearnih protutijela za artritis, lupus i druge bolesti vezivnog tkiva. Možda će vam provjeriti i funkciju štitnjače da bi se vidjelo nije li možda nedovoljno aktivna. Pretraga stope eritrocitne sedimentacije dat će povišen nalaz ako u vašem organizmu postoji bilo kakva upala.
Kad se jednom isključe druge mogućnosti, liječnik će primijeniti točno određene upute koje su ustanovili u centrima za kontrolu i prevenciju bolesti da bi odredili imate li sindrom kroničnog umora. Vaši simptomi moraju biti prisutni najmanje šest mjeseci i moraju odgovarati ovim smjernicama da bi dijagnoza bila konačna.