Tegobe s leđima

Tegobe s leđima među najčešćim su tjelesnim tegobama u odraslih osoba. Neodređeni bolovi u leđima predstavljaju glavni uzrok izgubljenog radnog vremena, a da ne govorimo o vremenu i novcu koji se troši u potrazi za lijekom. A sve to zbog jedne osobine koja nas čini različitima od drugih životinja - našeg uspravnog držanja.
Stup kralježnice je izvanredan mehanizam, koji osigurava stabilnost potrebnu da bismo uspravno stajali i rastezljivost potrebnu za aktivno kretanje. Kralježnica je zapravo okomit niz 24 pojedinačne kosti koje se zovu kralješci. Zdrava kralježnica ima oblik slova S kad se promatra bočno i zavija prema natrag kod ramena, a prema unutra kod vrata i križa. Osim što je glavni dio strukture organizma, u njoj je smještena i leđna moždina - vrlo složena senzorska mreža koja se proteže kralješcima da bi prenosila osjet i kontrolirala kretnje po cijelom tijelu.

Glavni razlog zbog kojega ljudi danas pate od tegoba s leđima jest taj da sve više prkosimo našem evolucijskom naslijeđu i postajemo stvorenja koja sjede. Uspravan položaj namijenjen je hodanju veći dio ljudske povijesti ljudi su to i činili. Tek u ovom stoljeću, s pojavom motornih vozila, većina ljudi se premješta s mjesta na mjesto sjedeći. Na uglavnom isti način mijenjaju se i naše radne navike. Većina naših predaka radila je stojeći - loveći sakupljajući, radeći u polju ili za radnim stolom. Danas velik dio ljudi provodi veći dio svog radnoe dana sjedeći za pisaćim stolom, na radnim mjestima ili u automobilima i kamionima. Ove novije ali značajne promjene u ljudskom ponašanju izvršile su dubok - i uglavnom negativan - utjecaj na ljudsku fiziologiju.

Ljudi koji puno hodaju ili obavljaju fizički posao razviju dobar mišićni tonus u leđima i nogama. Ljud koji veći dio dana sjede, izgube taj mišićni tonus njihova su leđa prvo mjesto na kojemu će se to i vidjeti. Da bi nadoknadili izgubljeno, mnogi od nas okreću se tjelovježbi: na neki instinktivan način čujemo svoj organizam kako vapi za starim običajima koji su zahtijevali više aktivnosti. Ako ste zdrava, aktivna odrasla osoba i vaše vas uobičajene aktivnosti drže u pokretu, možda nećete trebati posebr program vježbanja; ako na radnom mjestu sjedite i niste uklopili nekoliko sati hodanja ili druge tjelesne aktivnosti u svoj tjedni raspored, morali biste redovito vježbati, s naglaskom na jačanju leđnih mišića.

Simptomi

  • ustrajni bolovi ili ukočenost u bilo kojem dijelu kralježnice, od baze vrata do kukova
  • oštra, lokalizirana bol u vratu, gornjem dijelu leđa ili križima, osobito nakon podizanja teških predmeta ili sudjelovanja u nekoj drugoj napornoj aktivnosti
  • kronična bol u srednjem dijelu leđa ili križima, osobito nakon duljeg sjedenja ili stajanja

Obratite se liječniku

  • ako osjećate obamrlost, trnce ili gubitak kontrole u rukama ili nogama; možda ste oštetili leđnu moždinu, ako se bolovi iz leđa šire nadolje duž stražnje strane nogu; možda patite od išijasa.
  • ako se bolovi pojačavaju kad kašljete ili se u struku savijate prema naprijed; to može biti pokazatelj iskliznuća diska.
  • ako su bolovi praćeni temperaturom; možda imate bakterijsku infekciju,
  • ako osjećate tupu bol u jednom dijelu kralježnice kad liježete ili ustajete iz kreveta, osobito ako ste stariji od 50 godina; možda patite od osteoartritisa.

Uzroci

Tegobe s leđima nalaze se visoko na popisu tegoba za koje smo sami krivi. Većina naših nevolja s leđima javlja se zbog loših navika, obično stečenih kroz vremensko razdoblje: lošeg držanja, prenatezanja u radu i igri, nepravilnog sjedenja za stolom i upravljačem, nemarnog guranja, povlačenja i podizanja predmeta. Katkad su učinci trenutni, ali u nekim slučajevima tegobe s leđima razviju se s vremenom. Najčešća vrsta bolova u leđima dolazi od rezanja mišićnih tetiva koje okružuju kralježnicu. Iako do takvih istegnuća može doći na bilo kojem dijelu duž kralježnice, najčešće se javljaju u zavoju križa za; sljedeće najčešće mjesto jest u bazi vrata.
No katkad do bolova u leđima dolazi bez ikakva očigledna razloga. Neodređeni bolovi u leđima mogu se razviti zbog oslabljenih mišića koji ne mogu zdržati svakodnevno hodanje, savijanje i istezanje. U drugim slučajevima, nelagoda izgleda dolazi - ili se pogoršava — općom napetošću, nedostatkom sna ili stresom, vrlo slično kao kod glavobolje uzrokovane napetošću. Tegoba zvana fibrozitis izaziva kronične bolove u leđima uslijed lokalizirane napetosti mišića, koja pak može biti psihosomatskog podrijetla. Dolazi li istegnuće mišića od podizanja teških predmeta ili nečeg bezazlenog kao što je kihanje svejedno je onome koji pati od bolova - jer oni mogu biti mučni.
Trudnoća često donosi bolove u leđima jer fetus u razvoju, hormonske promjene i prateće dobivanje na težini predstavljaju nove vrste opterećenja za kralježnicu i noge trudnice. Ozljede u kontaktnim sportovima, nesrećama i padovima mogu izazvati sve vrste tegoba, od blažih istegnuća mišića do težih oštećenja stupa kralježnice ili same leđne moždine.

Liječenje

Budući da tegobe s leđima proizlaze iz cijelog niza uzroka, od kojih neki možda neće biti posve očiti, konvencionalna medicina i alternativni načini liječenja dijele zajednička obilježja ublažavanja bolova, mirovanja i odgovarajućeg ponovnog uspostavljanja kretanja.

Prevencija

Najvažnija preventivna mjera za bolove u križima je usvajanje i zadržavanje pravilnog držanja pri stajanju i sjedenju.
Kao prvo, analizirajte svoje držanje tako da stanete s petama prislonjenim uza ziđ. Vaši listovi, stražnjica, ramena i stražnji dio glave morali bi dodirivati zid, a vi biste morali biti u stanju provući ruku iza križa. Zatim zakoračite naprijed i stanite kao obično: ako vam se držanje promijeni, smjesta ga ispravite. Ako na poslu stojite tijekom dužih vremenskih razdoblja, nosite ravne cipele koje dobro podupiru svod stopala i nabavite si kutiju ili stubu visoku oko 15 cm na kojoj ćete s vremena na vrijeme odmarati jedno stopalo.
Vaš sjedeći stav možda je još važniji. Dobro sjedalo udobno drži vaše kukove ali ne dodiruje vam stražnju stranu koljena. Naslon vašeg stolca trebao bi biti namješten pod kutem od oko 10 stupnjeva i trebao bi vam udobno pridržavati križa; ako je nužno, upotrebljavajte jastučić u obliku klina ili podmetač, odnosno jastučić za podupiranje križa. Stopala bi vam morala biti ispružena na podu. Podlaktice bi trebale počivati na stolu ili radnoj površini pod gotovo pravim kutem u laktovima.
Kad morate podizati teške predmete, ne savijajte se u struku. Čučnite držeći leđa uspravno dok hvatate predmet i tako uspravni ustanite. Neka vam noge podižu teret, a ne leđa. Remenje za leđa koje se dobiva bez liječničkog recepta također može biti potpora i spriječiti istezanje leđa; glavna mu je prednost da vam ne dopušta da se presavijete u struku. Upotrebljavajte ga tek povremeno: dugoročna upotreba može vas učiniti ovisnima o njemu i konačno može dovesti do slabljenja - a ne jačanja - leđnih mišića.

Akupresura

Da bi se ublažili bolovi u križima, 60 sekundi pritišćite palcem s obje strane kralježnice odmah iznad vrha zdjelične kosti, a zatim masirajte na tom mjestu, kao i oko zglobova kuka i koljena.

Akupunktura

Neke osobe koje imaju tegoba s leđima hvale akupunkturu zbog ublažavanja boli. Vjeruje se da u rukama stručne i osposobljene osobe koja se bavi akupunkturom liječenje iglama preusmjerava protjecanje energije i ravnotežu po cijelom tijelu, a ne samo ublažava trenutnu ili kroničnu bol u leđima. Liječenje se sastoji u ubadanju iglica u točke točno određenih mišića i po uhu da bi se ublažilo začepljenja u energetskim kanalima povezanim s bolovima u leđima. Akutni problemi mogu se ublažiti u 1 do 4 tretmana, dok problemi s kroničnim bolovima obično zahtijevaju 12 ili više tretmana.

Rad na tijelu

Pomoću masaže mišića duž obje strane kralježnice ublažuje se napetost i vraća pokretljivost. Da bi se izbjeglo moguće oštećenje leđne moždine, osposobljeni fizioterapeut ili maser pažljivo postupa da ne bi izvršio izravni pritisak na same kralješke.
Alexanderova tehnika i Feldenkraisova metoda korisne su radi korektivnog pozicioniranja cijelog tijela, ne samo da bi ispravile držanje već da bi i ublažile kroničnu napetost i stres.

Kiropraktika

Ublažavanje problema s leđima je upravo ono radi čega se kiropraktičare najviše traži: procjenjuje se da više ljudi odlazi kiropraktičarima zbog problema s leđima nego zbog svih drugih tegoba zajedno. Kiropraktičku manipulaciju - namještanje kralježnice - priznalo je Američko ministarstvo za zdravstvenu politiku i istraživanja kao djelotvoran način liječenja akutnih bolova u križima.
Tradicionalna kiropraktička teorija oslanja se na manipulaciju kralježnice da bi se ispravilo subluksacije ili kralješke koji odstupaju od ravnine kralježnice i koji mogu biti uzrok problema na bilo kojem mjestu duž kralježnice. Pomaganjem da se ponovno uspostavi kretanje u kralješcima koji slabo funkcioniraju, kiropraktička terapija smanjuje prateču bol i grčenje mišića.
Kiropraktičari koji se služe mješovitim terapijama mogu se osloniti na rendgensko snimanje i druge konvencionalne dijagnostičke metode u liječenju bolova u leđima, kombinirajući manipulaciju kralježnice s masažom mišića, ultrazvučnom stimulacijom dubokog tkiva, preporukama glede prehrane i vježbanjem. Budući da su ljudi na oprezu da ne bi postali ovisni o sredstvima protiv bolova i sredstvima za opuštanje mišića kod kroničnih problema s leđima, moderno kiropraktičko liječenje nudi izbor ublažavanja bolova bez lijekova.

Liječenje ljekovitim biljem

Za općenito smirivanje bolova, pijte čaj od bijele vrbe (Salix alba) ili običnog sporiša (Verbena officnalis). Za upalu, kušajte čajeve od lobelije (Lobelia inflata), stolisnika (Achillea mitlefolium), bekovine (Viburnum opulus) ili bijele vrbe. Ljekoviti odoljen (Valeriana officinalis), koji možete kupiti kao tinkturu i u kapsulama, osobito se preporuča kao sredstvo za opuštanje mišića i smirenje.

Homeopatija

Među lijekove koji se mogu nabaviti bez liječničkog recepta i za koje se govori da pomažu kod neodređenih problema s leđima ubrajaju se Arnica za bolne ili natučene mišiće, Bryonia i Rhus toxicodendron za oštre bolove koji se pogoršavaju kad se krećete te Nux vomica za ustrajne bolove u leđima.

Psihomatsko liječenje

Kaže se da biofeedback, liječenje koje se služi pomno praćenim slabim električnim impulsima, pomaže osobama koje pate od bolova u leđima. Posebna oprema prevodi napetost mišića u čujne signale. Pacijenti nauče usporavati signale i opuštati mišić. Tretmani vizualizacije mogu imati slične rezultate bez upotrebe elektronske opreme.

Osteopatija

Osteopatsko liječenje vjerojatno će kombinirati terapiju lijekovima i manipulaciju ili istezanje kralježnice, iza čega će slijediti fizikalna terapija i vježbanje. Sve više liječnika i fizioterapeuta služi se tehnikama manipulacije kralježnice u sklopu liječenja bolova u leđima. Američka vlada priznala je manipulaciju kralježnice koju provode osteopati i kiropraktičari kao vrlo učinkovitu u liječenju mnogih tegoba s leđima.

Konvencionalna medicina

Temeljno liječenje radi ublažavanja bolova u leđima uslijed naprezanja ili manje ozljede sastoji se u tome da mirujete u postelji, stavite led i uzmite acetilsalicilnu kiselinu (npr. Aspirin) ili neki drugi nesteroidni protuupalni lijek radi smanjivanja bolova i upale. Nakon što se upala smiri, grijanjem se može umiriti i oporaviti mišiće i vezivno tkivo. Kad vas bolovi u leđima uistinu učine nepokretnima, liječnik će vam vjerojatno propisati odgovarajuće sredstvo protiv bolova koje možete dobiti i bez liječničkog recepta, a moguće i sredstvo za opuštanje mišića (relaksans). Neka sredstva za opuštanje mišića poput metokarbamola ili ciklobenzaprina mogu izazvati mučninu, gubitak orijentacije te pospanost kao popratne učinke, no upotrebu takvih lijekova preporuča se ograničiti na samo nekoliko dana. Da bi se ublažila upala i zaustavila bol kod pacijenta u težim slučajevima, terapija može uključivati i injekciju lokalnog anestetika poput lidokaina u kombinaciji s kortikosteroidom u tkivo oko zahvaćenog predjela ili na ciljna mjesta drugdje na tijelu. Za ublažavanje kroničnih bolova u leđima, katkad se propisuju niske doze antidepresiva.
Dugotrajno mirovanje u krevetu ne smatra se više nužnim u većini slučajeva bolova u leđima. Štoviše, nedostatak aktivnosti može zapravo samo pridonijeti ponavljanju tegoba. U većini slučajeva, od vas će se očekivati da počnete uobičajenu, nenapornu aktivnost u roku 24 do 72 sata, nakon čega biste trebali početi s kontroliranim vježbanjem ili fizikalnom terapijom. U tretmanima fizikalne terapije mogu se koristiti masaža, ultrazvuk, hidroterapija, kontrolirana primjena grijanja i programi vježbanja prilagođeni točno određenoj osobi da bi se pacijentu pomoglo ponovno se u cijelosti služiti kralježnicom.
Osim toga, neki liječnici - osobito oni sportske medicine - zagovaraju upotrebu TENS-a (transkutana električna stimulacija živaca). Elektrode pričvršćene na tijelu prenose slabu električnu struju pomoću koje se ublažavaju bolovi. Nakon odgovarajuće poduke, pacijenti mogu primijenjivati samostalno da bi ubrzali oporavak istegnutih ili umjereno ozlijeđenih leđa.
Operacija je kod neodređenih bolova u leđima rješenje kojem se posljednjem pribjegava. U slučajevima ustrajnih bolova uslijed krajnjih oštećenja živaca, rizotomija - kirurško presijecanje živca - može biti nužna da bi se prekinuo prijenos boli u mozak. Rizotomijom se mogu ispraviti simptomi uzrokovani trenjem površina u zglobovima kralježnice, ali nije primjenjiva kod drugih problema, poput iskliznuća diska.

Alternativni načini liječenja

Alternativni načini liječenja mogu se usmjeriti prema ublažavanju trenutne nelagode izazvane tegobom s leđima kao i na postizanje kondicije i jačanje organizma da bi se spriječilo ponavljanje istih.

Dijagnostički postupci

Ako niste u potpunosti imobilizirani nakon ozljede kralježnice, liječnik će provjeriti vaš raspon kretanja i funkcije živaca te će paipacijom odrediti točno mjesto na kojem osjećate nelagodu. Pretrage krvi i mokraće pružit će potrebne dokaze da bolovi nisu posljedica infekcije ili nekog drugog organskog problema. Rendgen je koristan u preciznom ukazivanju na slomljene kosti i druge mane kostura, a može pomoći i u otkrivanju problema u vezivnom tkivu. Za analizu oštećenja mekog tkiva možda će biti nužni pregledi CT (kompjutorizirana tomografija) ili MRI (snimanje magnetskom rezonancijom). U određivanju mogućih abnormalnosti koje djeluju na živčane i mišićne podražaje može koristiti elektromiografija (EMG).