Tetanus

Tetanus je opasna bolest živčanog tkiva uzrokovana toksinom bakterije Clostridium tetani. Bakterijske spore nalaze se u zemlji, češće u obrađenoj nego u neobrađenoj. One također postoje u raznolikim okolišima, primjerice u životinjskom izmetu, kućnoj prašini, operacijskim dvoranama, zagađenom heroinu i ljudskom crijevu. Ako spore uđu u duboku ranu koja je prodrla do područja nedostupnog kisiku, počnu se razmnožavati i proizvoditi otrov koji ulazi u krvotok.

Ovaj otrov, tetanospazmin, zajedno s toksinom botulizma, ubraja se u najjače poznate mikrobiološke otrove. Iz krvi ulazi u najudaljenije živce i vraća se natrag prema leđnoj moždini brzinom oko 25 cm na dan. Nakon 7 do 21 dana otrov izaziva kratki spoj u prijenosu živčanih signala i sprečava opuštanje mišića. To dovodi do trajnog stezanja mišića, osobito čeljusti (tzv. trizmusa), što je obilježje tetanusa.
Mogu uslijediti spazmi mišića čeljusti i lica koji se mogu dalje širiti na šake, ruke, noge, leđa te zaustaviti disanje. Pojavu spazama često ubrzava buka ili dodir. Kad se tetanus proširi, stopa smrtnosti je oko 40 posto, čak i uz suvremene medicinske mogućnosti.
Procjenjuje se da milijun djece godišnje umire od tetanusa zbog loše higijene u zemljama u razvoju. Pojavljivanje se znatno smanjilo zahvaljujući obve¬zatnom cijepljenju djece. U Hrvatskoj je tetanus rijedak.

Simptomi

Trebate posumnjati na tetanus ako posjekotinu ili neku drugu ranu prati jedan ili više od sljedećih simptoma:

  • ukočenost vrata, čeljusti i drugih mišića, često udružena s grotesknim izrazom cerenja
  • razdražljivost
  • nekontrolirano grčenje čeljusnih i vratnih mišića
  • bolna, nevoljna stezanje drugih mišića
  • Uz to možete opaziti nemir, gubitak teka i slinjenje.

Obratite se liječniku

  • ako vas je ugrizla životinja ili ste se ranili predmetom koji bi mogao biti zagađen prljavštinom, izmetom ili prašinom, a niste primili cjepivo niti ste docijepljeni protiv tetanusa u posljednjih deset godina. Infekcija tetanusom može biti smrtonosna i mora se što prije liječiti.

Uzroci

Bakterijske spore ulaze u tijelo putem životinjskog ugriza, kirurških rana, na mjestu uboda igle, opekotina, čireva i inficirane pupčane vrpce te dobro poznatom ozljedom hrđavim čavlima. Trebate biti osobito oprezni u slučaju ozljeda prljavim ili prašnjavim predmetima ili predmetima koji su bili u dodiru sa zemljom.

Liječenje

Ako se tetanus razvije, odmah potražite bolničko liječenje koje uključuje primanje antibiotika i injekciju protuotrova. Može se propisati anksiolitik kao klorpromazin ili diazepam za mišićne grčeve ili kratkotrajni barbiturati za smirenje. Možda će tijekom nekoliko tjedana trajanja bolesti biti potrebna pomoć aparata za disanje ili druge mjere za održavanje životno važnih funkcija.

Prevencija

Tetanus se pojavljuje gotovo isključivo u osoba koje nisu cijepljene ili cijepljenje nije bilo odgovarajuće. Međutim, činjenica da ste zaraženi sporama tetanusa zbog životinjskog ugriza ili ozljede prljavim predmetom ne znači da ste doista zaraženi tetanusom. Mnogo je važnija dubina ozljede i je li dobro očišćena. Bakterije koje proizvode otrov uspijevaju rasti jedino ako su zaštićene od zraka slojem kože ili tkiva. Budući da bakterije ne mogu rasti u prisutnosti kisika, uobičajeno je ozljedu ostaviti otvorenom bez flastera te pokriti samo tankom gazom tako da čitavo područje ostane izloženo kisiku.
U većini slučajeva tetanus nastaje u osoba koje su smatrale da su njihove ozljede premale da na njih treba obraćati pozornost. Čak i ubodi koji jedva krvare mogu biti opasni jer predstavljaju pogodan okoliš za bakterije zato što su duboki. Ozljedu treba dobro oprati sapunom i jakim mlazom vode, primijeniti antiseptičku otopinu i previti sterilnom gazom. Ranu ne treba prečvrsto previjati niti mazati antibiotičkom masti, jer se na taj način onemogućava strujanje zraka.

Ako je ozljeda nanesena predmetom koji je bio u doticaju sa zemljom, naročito ako je tkivo u rani mrtvo, zgnječeno ili zaraženo, treba odmah otići liječniku, ako je moguće unutar 24 sata. Liječnik će obaviti čišćenje rane i odstraniti oštećeno tkivo, postupkom koji se zove obrada rane.
Ako niste docijepljeni protiv tetanusa u posljednjih pet godina, liječnik će vas cijepiti. Ako niste nikada bili cijepljeni, liječnik će vam prvo dati injekciju humanog tetanus imunoglobulina koji pruža trenutnu zaštitu i traje nekoliko tjedana. Ni injekcija imunoglobulina ni docjepljivanje ne mogu osigurati trajnu zaštitu, no ako niste cijepljeni u djetinjstvu, potrebno je provesti potpuni postupak imunizacije.
Zdravstvene službe preporučaju cijepljenje dojenčadi i djece DTP cjepivom - difterija, pertusis (hripavac), tetanus - u dobi od 2,4, 6, i 15 mjeseci, i oko pete godine. Nakon toga, mnogi zdravstveni stručnjaci preporučaju docjepljivanje svakih deset godina.
Ako neki član vaše obitelji nije cijepljen, potaknite ga da to učini. Zabilježite broj cijepljenja, jer prečesto davanje doza za docjepljivanje može izazvati alergijske reakcije.
Dokazano je da je cijepljenje protiv tetanusa učinkovito mnogo dulje od 10 godina. Neki stručnjaci tvrde da je docjepljivanje u srednjoj školi i drugo docjepljivanje u dobi od 60 godina odgovarajuća zaštita za cijeli život.
Najvažnija preventivna mjera protiv tetanusa jest primanje početne serije cijepljenja. Odrasle osobe koje to nisu obavile trebaju se javiti liječniku ili u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Dijagnostički postupci

Neke zaražene osobe na mjestu ozljede osjećaju samo bolove i trnce i blage grčeve okolnih mišića, no većina pati od ukočenosti čeljusti i vratnih mišića te otežanog gutanja. Ako se mišićni grčevi pojave rano, mogućnost oporavka je mala.
U bolesnika kod kojih se sumnja na tetanus, rijetko je moguće izdvojiti bakteriju ili otrov, tako da se dijagnoza temelji na kliničkoj slici koju prati podatak da osoba nije cijepljena protiv tetanusa.