Uklještenje diska najčešće se javlja kod muškaraca mlađih od 50 godina, iako se može dogoditi i kod aktivne djece i mlađih odraslih osoba.
Samo osoba koja je to iskusila razumije agoniju i bespomoćnost koje se javljaju uslijed oštećenja međukralježnićkog jastučića. Bol je razorna i svakim pokretom postaje sve gora. No kao i većina vrsta bolova, ona je zapravo vrijedan znak upozorenja. Ako obratite pozornost na to upozorenje i poduzmete odgovarajuće radnje – ili, primjerenije rečeno, ne poduzimate više neke radnje – nelagoda obično prestaje i problem se može ispraviti. Ako zanemarite upozorenje, mogli biste pretrpjeti trajno tjelesno i neurološko oštećenje.
Kao djeca, zacijelo ste čuli roditelje ili rođake kako se žale na bolove izazvane uklještenjem diska. Možda ste i zamišljali klimavu hrpu kolutića iz koje jedan strši van dovoljno da bi se ostali izvrnuli. Kao što je to slučaj s ostalim djetinjim zabludama i neshvatljivim pojavama, u slici ima nešto istine, ali ne mnogo. Međukralježnički diskovi su zapravo rastezljivi jastučići koji su učvršćeni između kralježaka – zasebnih kosti koje čine stup kralježnice. Svaki od jastučića je plosnata ovalna kapsula promjera od otprilike 2,5 centimetra i debljine oko pola centimetra, a sastoji se od tvrde, vlaknate vanjske ovojnice koja se zove annulus fibrosus i koja okružuje rastezljivu jezgru zvanu nucleus pulposus.
Diskovi su čvrsto ugrađeni među kralješcima, a drže ih na mjestu ligamenti koji spajaju kosti kralježnice te okolni mišići. Zaista ima malo, ako i imalo, mjesta da bi oni mogli iskliznuti ili pomaknuti se. Mjesta na kojima se kralješci zapravo okreću zovu sezglobne površine, strše van poput zavijenih krila s obje strane kralježaka te sprečavaju savijanje i iskretanje kakvima bi se mogla oštetiti leđna moždina, vitalna mreža živaca koja prolazi kroz središte svake kosti.
Disk se katkad opisuje kao ublaživač udaraca – dio kralježnice koji pridonosi boljem podnošenju opterećenja, što zvuči kao da je rastezljiviji ili savitIjiviji nego što uistinu jest. lako diskovi razdvajaju kralješke i sprečavaju njihovo međusobno trenje, nisu pneumatski (ispunjeni zrakom) ili nalik opruzi. U djece oni su zapravo vrećice ispunjene gelom ili tekućinom, no počinju otvrdnjavati kao dio prirodnog procesa starenja. Do rane odrasle dobi dotok krvi u disk prestaje, meka unutrašnja tvar počinje otvrdnjavati i disk postaje manje rastezljiv. Kod odraslih osoba srednjih godina diskovi su tvrdi i prilično nepodatni, gustoće nalik komadu tvrde gume.
Moguće je da pod opterećenjem unutrašnja tvar otekne i protisne se u tvrdu vanjsku ovojnicu diska. Cijeli disk postaje iskrivljen i sva tvar ili dio tvari iz jezgre viri kroz vanjsku ovojnicu na mjestu gdje je slaba, izazivajući pritisak na okolne živce. Ako daljnja aktivnost ili ozljeda izazove prsnuće ili kidanje ovojnice, sadržaj diska može ozlijediti leđnu moždinu ili živce koji se šire iz nje, što dovodi do razornih, onesposobljujućih bolova – nepogrešivog znaka da odmah valja prekinuti svako kretanje. Takva oštećenja diska mogu biti ireverzibilna.
Velika većina ozljeda diskova javlja se u lumbarnom području donjeg dijela leđa, a manje od 10 posto zahvaća vrat i ramena. No ne pritišću svi ukliješteni diskovi živce i posve je moguće da osoba ima izobličene diskove bez ikakva osjećaja boli ili nelagode. Iz tog razloga pretraga magnetskom rezonancijom ili rendgenom koja pokazuje iskrivljeni disk može katkad postaviti krivu dijagnozu boli, koja, međutim, ima posve drugi uzrok.
Uklještenje diska najčešće se javlja kod muškaraca mlađih od 50 godina, iako se može dogoditi i kod aktivne djece i mlađih odraslih osoba. Kod starijih osoba, čiji kralješci nemaju više tekuću jezgru, znatno je manja vjerojatnost đa će se susresti s ovim teškoćama. Kod osoba koje redovito i umjereno vježbaju puno je manja vjerojatnost da će imati tegoba s diskovima nego kod onih koji uglavnom sjede. Osobe koje vježbaju obično dulje ostaju pokretljivima bez ukočenosti, koju mnogi smatraju neizbježnim dijelom starenja.
Simptomi
Mnogi slučajevi oštećenih diskova ili međukralježničkih jastučića nemaju tjelesnih simptoma. No ako vaša tegoba s diskom izravno djeluje na živce kralježnice, možda ćete imati jedan ili više sljedećih simptoma:
- oštra bol u leđima, koja se katkad širi nadolje stražnjim dijelom jedne ili obje noge, odmah ili ubrzo nakon naprezanja ili ozljede
- nemogućnost da savijete ili ispravite leđa, praćena jakim bolovima
- postupno javljanje bolova u vratu ili donjem dijelu leđa, osobito jako pri ustajanju, kihanju ili kašljanju
- obamrlost ili trnci u ruci ili nozi i možda sve izrazitiji gubitak snage u jednoj ili obje noge
Obratite se liječniku
- ako osjećate ustrajnu bol u gornjem ili donjem dijelu leđa; možda imate ankilozni spondilitis ili oblik artritisa.
- ako su bolovi u leđima praćeni temperaturom; možda imate virusnu ili bakterijsku infekciju.
- ako iznenada izgubite osjet ili osjetite slabost u udovima; možda ste doživjeli ozljedu leđne moždine
Uzroci
Iako žestoka ozljeda može oštetiti disk, tegobe s diskovima često su izazvane svakodnevnim aktivnostima – dizanjem teških predmeta na pogrešan način, prejakim istezanjem za teniskog voleja ili poskliznućem na zaleđenom pločniku. Svaki takav događaj može dovesti do toga da vlaknasti vanjski omotač diska pukne ili se iskrivi do te mjere da počne pritiskati kralježnični živac. No katkad disk natekne, pukne ili se izobliči bez očigledna razloga.
Tegobe s diskovima katkad se promatraju sve zajedno pod nazivom degenerativne bolesti diska. Promjena u stanju diska prirodna je posljedica starenja i pridonosi postupnom gubitku rastezljivosti kako starimo. No degeneracija diska je daleko ozbiljnija kod nekih osoba. Teški slučajevi mogu biti posljedica nedostatka kolagena, tvari koja sačinjava hrskavicu. Slab mišićni tonus i gojaznost također dodatno opterećuju kralježnicu i ligamente koji drže diskove na mjestu.
Liječenje
I konvencionalna medicina i alternativni oblici liječenja traže način da ublaže bolove, osiguraju odmor, poduzmu mjere za smirivanje upale i za povrat snage i uobičajenih aktivnosti. Osim u teškim slučajevima kada degeneracija diska zahvaća živce koji kontroliraju pokrete mišića, uklještenja diska obično zacjeljuju sama i rijetko je potrebna operacija.
Prevencija
Joga je uvriježen, dugoročan pristup ka opuštanju tijela i uma i unapređivanju njihova zdravlja. Vježbe slijeva preporučaju se za jačanje leđa i vrata kao i za smanjenje općeg tjelesnog opterećenja.
Akupresura
Dok akupresura može biti vrlo djelotvorna u liječenju bolova u donjem dijelu leđa, terapeuti akupresure iskazuju oprez kad se susretnu s bolovima izazvanim diskovima u kralježnici. Radije nego da primjenjuje pritisak na kralježnicu ili na točke na meridijanima pored stupa kralježnice, stručnjak za akupresuru može preporučiti preventivno liječenje da bi se opustili mišići kralježnice prije nego što se pojavi problem. Jedna takva preporuka je spavanje u položaju račića, ležeći na boku sklupčanih leđa i upotreba toplih obloga ili vlažnog zagrijavanja da bi se poboljšao protok krvi.
Akupunktura
Stručnjak za akupunkturu odredit če precizno mjesto živca ili živaca zahvaćenih iskliznulim diskom i vjerojatno će obrađivati točke duž meridijana glavne žile. – (Uklještenje diska)
Rad na tijelu
Alternativni terapeuti usredotočuju se na tjelesnu mehaniku koja je dovela do opterećenja diska. Refleksologija manipulira određenim zonama na rukama i stopalima. Za ublažavanje boli i napetosti u donjem dijelu leđa, zagovornici refleksologije navode pozitivne rezultate primjene čvrstog pritiska iza kosti gležnja i vanjskog ruba rista. – (Uklještenje diska)
Nakon što se uspostavi kontrola nad početnim simptomima, stručnjak osposobljen za Alexanderovu tehniku ili Feldenkraisovu metodu, može pomoći osobama s kroničnim tegobama da ponovno steknu dobro držanje i kontrolu nad tijelom, što pak može pomoći pri sprečavanju ponovne pojave tegoba s diskovima. – (Uklještenje diska)
Kiropraktika
Današnje kiropraktičarsko liječenje kroničnih problema s diskovima vjerojatno će uključiti postavljanje dijagnoze pomoću manualnog pregleda ili rendgena da bi se odredilo mjesto zahvaćenih kralježaka. Iza manipulacijskih zahvata za ispravljanje poremećaja mišića i zglobova – s dužnim oprezom da se ne bi pogoršalo istegnuće diska – vjerojatno će uslijediti program masaže i tjelovježbe koji će umiriti i ojačati okolne mišiće. – (Uklještenje diska)
Konvencionalna medicina
Liječnici obično propisuju mirovanje u krevetu i sredstva protiv bolova poput acetilsalicilne kiseline (npr. Aspirin), ibuprofena ili drugo nesteroidno protuupalno sredstvo, a u nekim slučajevima i kortikosteroide i sredstva za opuštanje mišića. Kod uklještenja diska bilo kakav pokret leđa može pojačati bol, a možda i pogoršati ozljedu, tako daje potpuno mirovanje u krevetu bezuvjetno nužno, barem prvih nekoliko dana nakon pojave simptoma. – (Uklještenje diska)
Kad pacijentu bude dovoljno dobro da se može kretati, liječnik će možda zahtijevati nošenje remenja za leđa ili ovratnika da bi se ograničilo kretanje i smanjio pritisak na osjetljive živce dok disk zacjeljuje. U težim slučajevima možda će biti potrebno potpuno ili djelomično istezanje. – (Uklještenje diska)
Ako je disk tek privremeno iskrivljen, izgledi za potpun oporavak su izvrsni. No ako vanjska ovojnica zapravo pukne ili prsne te izgubi nešto svojeg želatinastog središta, oštećenje može biti trajno dok se ne poduzmu agresivnije mjere. – (Uklještenje diska)
Kad uklještenje diska izazove slabost ili oduzetost živaca koji kontroliraju mišiće leđa i udova, liječnik će možda preporučiti epiduralne injekcije ili operaciju. Epiduralna injekcija sastoji se od kombinacije anestetika i kortikosteroida ubrizganih kroz dugačku iglu u prostor između zahvaćenog diska i ovojnice živca i leđne moždine. Može se izvršiti i operacija iglom za epiduralnu anesteziju da bi se odstranilo nešto jezgre natečenog diska tako da disk ne pritišće više živac. Drugim mikrokirurškim postupcima mogu se ukloniti komadići tvari iz jezgre koji su probili vlaknastu vanjsku stijenku. – (Uklještenje diska)
Diskektomija je kirurško odstranjivanje dijela ukliještenog diska i izvodi se da bi se ublažio pritisak na živac. Ovim postupkom uklanja se jezgra diska, ostavljajući tvrdi vanjski omotač na mjestu među kralješcima. Poput epiduralne injekcije, diskektomija katkad donosi dugoročno olakšanje, no nema jamstva trajnog ozdravljenja. Budući da je svaki invazivni oblik liječenja u blizini leđne moždine moguće opasan, operaciju bi trebalo poduzeti tek u krajnjim slučajevima, kad uklještenje diska izaziva slabost ili oduzetost živaca koji idu prema mišićima. – (Uklještenje diska)
Injekcije lijeka kolhicina mogu pomoći pri ublažavanju akutne boli i upale izazvane prsnućem diska. Pomalo sporan oblik liječenja, sada uglavnom već u nemilosti, jest kemonukleoliza, za koju se kaže da otapa tvar u iskliznulom disku pomoću injekcije enzima kimopapaina.
Upravo kao što se umjetni nadomjesci za oštećene ili istrošene dijelove kirurški ugrađuju u druge dijelove tijela, i zamjena za međukralježnički jastučić prošla je pokusni stadij i izvodi se u nekim zemljama. – (Uklještenje diska)
Preostaje da se tek uvjerimo u sigurnost i dugoročan uspjeh zamjene diska, no poput kukova od nehrđajućeg čelika i plastičnih srčanih zalistaka, sintetske verzije međukralježničkih jastučića predstavljaju medicinsku mogućnost u više ne tako dalekoj budućnosti. – (Uklještenje diska)
Alternativni načini liječenja
Pored ublažavanja bolova i mirovanja koji slijede odmah po uklještenju diska, alternativni načini liječenja obično se usredotočuju na opuštanje i laganu tjelovježbu da bi se ponovno uspostavio potpun raspon kretanja. – (Uklještenje diska)
Dijagnostički postupci
Klasičan postupak za prepoznavanje uklještenja diska je test podizanja ispružene noge. Pacijent legne na leđa dok mu liječnik pridržava gležanj i polako podiže nogu; bol u stražnjem dijelu noge često – iako ne uvijek – ukazuje na uklještenje diska u donjem dijelu leđa. Liječnik će također tražiti slabosti gubitak refleksa u nogama i stopalima. Određivanje mjesta boli može biti dovoljno za prepoznavanje uklještenja diska. – (Uklještenje diska)
Rendgensko snimanje kralježnice može isključiti druge moguće uzroke, no budući da rendgenske snimke ne pokazuju jasno meko tkivo, možda će se za prepoznavanje i određivanje opsega uklještenja diska morati upotrijebiti magnetska rezonancija, kompjutorizirana tomografija (CT) ili mijelografija – radiološka tehnika za snimanje leđne moždine. – (Uklještenje diska)